Od kako je krenuo sukob u Ukrajini svet se podelio na dva dela: one koji opravdavaju rusku operaciju i na one koji su apsoludno protiv. Argumenata ima sa obe strane, ali i lažnih informacija i nepotpunih podataka. Srbija se, našavši se preko noći u nezavidnom položaju, trudila da vodi računa o sopstvenim interesima. Tako je izvršena osuda ove intervencije, ali je uvažavajući sopstvene interese na uštrb zapadnih, izbegnuto uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji. Da neutralan stav ima cenu, čak veću od zauzimanja strane ovih dana vidimo i kroz lažne dojave o postavljenim bombama koje su preplavile našu zemlju.
EFEKTI LAŽNIH DOJAVA

Dojave o postavljenim eksplozivnim napravama krenule su od aviona odnosno letova između Srbije i Moskve, zatim aerodroma i tržnih centara da bismo došli do masovne pojave ovakvih dojava vezanih za škole, javne ustanove i saobraćajnice. Čini se da je kulminacija nastala sa obustavom ili ometanjem rada preko 100 škola u Srbiji. Najveći broj dojava vezuje se za prestonicu dok se nešto manji broj odnosi na druge gradove. Na početku ovakvih uzbuna uprkos medijskom forsiranju teme građani nisu preterano obraćali pažnju na dojave već su mirno čekali da policija obavi svoj posao kako bi nastavili sa svojim aktivnostima. Međutim, kako su mnogi roditelji dobili obaveštenja da svoju decu ne dovode u školu jer je neophodno izvršiti pregled škole što je posledično dovelo do poremećaja ustaljenog ritma života javila se zabrinutost. Dojave su poslate na više od 150 adresa, a kako policija mora svaku dojavu da ispita nije moguće da kontradiverzione ekipe mupa pregledaju toliko lokacija u kratkom vremenu. Odmah su počela preispitivanja da li je naša policija dovoljno sposobna da obavi tako složen zadatak. Sledeće pitanje bilo je ko stoji iza lažnih dojava? Logično, većina stanovništva je osetila potrebu da se počinioci procesuiraju. Međutim, kako u ovakvim slučajevima nije jednostavno utvrditi ko stoji iza poslatih mejlova, a s obzirom da je inostrana podrška izostala MUP nije mogao da da odgovor koji je javnost isčekivala. To je posledično dodatno vodilo u sumnju u sposobnosti MUP-a. Upravo to su i efekti ovakvih dojava: podrivanje državnog sistema, smanjenje poverenja u sopstveni bezbednosni sistem ali i u državni aparat i izazivanje osećaja nesigurnosti i nestabilnosti. Kada se ovi efekti postignu onda je mnogo jednostavnije privoleti političko rukovodstvo da se ponaša onako kako planeri ovakvih aktivnosti žele, na primer da se uvedu sankcije Ruskoj Federaciji.
TRI FAZE SPECIJALNOG RATA
Nakon omasovljavanja lažnih dojava povele su se rasprave o tome da li je u pitanju terorizam ili je ovo specijalni rat na delu?
Terorizam kao izuzetno složen i dinamičan fenomen sa mnoštvom pojavnih oblika nije jednostavno definisati. Delimično zbog tih njegovih karakteristika, a delimično zbog subjektivnosti aktera međunarodne zajednice, ne postoji jasna definicija po kojoj bi mogli da odredimo šta jeste, a šta nije terorizam. Međutim, ono oko čega nema rasprave jeste da je to oblik političkog nasilja. Dakle krajnji cilj jeste neka politička promena, a metode bi trebale da izazivaju strah i paniku. Ono što još obeležava terorizam jeste brutalnost kako bi do takvog zastrašivanja došlo. Dakle dojave o postavljenim bombama imaju elemente terorističkog akta ali se ne mogu u potpunosti podvesti pod terorizam jer složićete se slanje upozoravajućih mejlova nije baš brutalna metoda.
Sa druge strane specijalni rat ili kako se na zapadu naziva hibridni rat takođe ima mnoštvo praktičnih varijanti i za cilj svakako ima neku političku promenu. S tim da su metode specijalnog rata daleko sofisticiranije od terorističkih, zato je teško identifikovati protiv koga zapravo ratujemo i ujedno zato i izostaje pravna i međunarodna odgovornost. Specijalni rat napada vitalne stubove društva poput porodice, obrazovnog sistema i nacionalnih vrednosti. Vodi se podjednako u sferi kulture, sporta, informacija i virtuelnog sveta pa sve do pretnji upotrebom sile. Prema doktrinama specijalnog rata mogu se identifikovati tri faze:
-prikupljanje obaveštajnih podataka o protivniku: ovu fazu karakterišu dobri mešunarodni odnosi posebno u sferi kulture, sporta i nauke, a sve sa ciljem prikupljanja značajnih informacija o meti napada. Moglo bi se reći da je to na neki način priprema specijalnog bojišta.
– faza ograničenih dejstava: kada se prikupi dovoljno podataka o protivniku počinju ograničena dejstva koja je na početku teško identifikovati. Veština vođenja specijalnog rata ogleda se u sposobnosti razaranja jednog društva, a ne oružanih snaga. Metode u ovoj fazi su: revizija istorije, razaranje tradicionalnih vrednosti i nametanje novih, uništavanje obrazovnog sistema i odbrambenih kapaciteta stanovništva, uništavanje ugleda u svetu i slično.
– Faza eksplicitnih zahteva: u ovoj fazi se iznose konkretni zahtevi, kreiraju dokumenta i deklaracije koje treba potpisati. Dakle nakon dobro pripremljenog terena gde je obezglavljeno društvo izgubilo svoj identitet, gde je narušena politička i ekonomska stabilnost dolazi do finalnih pritisaka. U ovoj fazi jasno se oslikava šta je cilj specijalnog rata, a takođe konvencionalni sukob može postati izvestan jer će mu predhodne faze specijalnog rata dati legitimitet.
Da je Srbija na meti specijalnog rata polako postajemo svesni ovih dana što nas već svrstava u drugu ili početak treće faze specijalnog rata. U ovom kontekstu sada nam postaju jasnije i sve zavrzlame oko zarobljavanja Novaka Đokovića u Australiji i spekulacije da se na nama testitaju kovid vakcine, kao i svi incidenti u regionu vezani za pravoslavne crkve.
POLICIJA IPAK RADI SVOJ POSAO
Lažne dojave o postavljenim bombama najviše su opteretile MUP. Kontadiverzione ekipe činile su deminerska četa, vodiči obučenih pasa, pripadnici policijske brigade, SAJ-a pa i saobraćajne i pogranične policije. Međutim, u ceo proces uključeni su i Tužilaštvo za organizovani kriminal, Više javno tužilaštvo i odeljenje za VTK. Država nije štedela na resursima, a poslednja vest je da je i došlo do prvih rezultata. Identifikovani su neki od ljudi koji su telefonom vršili dojave, a kada su mejlovi u pitanju policija je uspela da locira države odakle su poslati mejlovi.
Eksperti za sajber bezbednost upozoravaju da nije jednostavno ući u trag onima koji su ove mejlove slali i da je potrebna saradnja sa inostranim službama bezbednosti i to trebamo da imamo na umu uvek pre nego što napadnemo pripadnike policije da ne rade svoj posao.