Baš kao što su politički analitičari najavljivali pre nekoliko godina Rusija je pomogla Asadu da dobije građanski rat ali je veliko pitanje u kojoj meri će Sirija očuvati svoju teritoriju u odnosu na period pre početka rata?
Idlib, grad na severu Sirije postao je simbol razaranja sirijskog građanskog rata i pomalo neočekivano trenutno predstavlja jedan od najbitnijih geostrateških položaja u region Bliskog istoka. Ovaj grad, koji je u poslednjih nekoliko meseci pod stalnim napadom vojske Bašara El Asada predstavlja poslednje uporište sirijskih pobunjenika koji se očajnički bore da ostanu relevantan faktor u ovom sukobu.
Mark Kuts zamenik koordinatora Ujedinjenih nacija za humanitarnu pomoć izjavio je da je situacija u Idlibu izuzetno teška pa čak najavljivao i mogući masakr u narednim nedeljama. Podsetimo u Idlibu se nalazi veliki broj civila koji zbog teške humanitarne situacije pokušavaju da napuste ovo područije i prebegnu u Tursku. Kuts za ovakvo stanje krivi režim Bašara El Asada zaboravljajući činjenicu da su na severu Sirije upravo sirijski pobunjenici ali i Kurdi bili vojno najaktivniji i najviše odgovorni za razorene gradove. Poseban problem za Idlib predstavlja dugogodišnji konstantan priliv pristalica sirijskih pobunjenika koji su se povlačili pred napredovanjem snaga Bašara El Asada.
Odnos snaga u Siriji se umnogome promenio u odnosu na period pre nekoliko godina kada se činilo da se samo čeka trenutak kada će Bašar El Asad doživeti sudbinu Sadama Huseina ili Moamera Gadafija. Međutim slom Islamske države, intervencija Rusije i izbacivanje SAD iz pregovara o “smirivanju situacije” potpuno su preokrenuli situaciju u Siriji. Sirijske snage uz pomoć ruske avijacije neprestano napreduju i traže osvetu za svoju razrušenu državu. Glavne krivce za pakao u Siriji vide u SAD, Islamskoj državi i pobunjenicima.
S obzirom da SAD i

Islamska država nisu “na tabli za igru” sva snaga vojske Bašara El Asada usmerena je na uništenje pobunjenika kojima se kraj nesumnjivo bliži.
Pobunjenici koji su se nekada predstalvjali kao borci za slobodnu Siriju, za pristalice demokratije i socijalne revolucije danas su ništa drugo nego grupa neorganizovanih pojedinaca koja je izdana od strane SAD, svog najvećeg saveznika i sponzora. Sada će morati da prihvate bilo kakve uslove koje Turska zatraži kako bi ih u nekoh meri zaštitili pošto sirijski režim neće prihvatiti ništa drugo nego bezuslovnu predaju istih.
Turska je iskoristila haotičnu situaciju u Siriji kako bi se vojno umešala i tako pokušala da proširi svoju političku moć i zadovolji svoje neoosmanske apetite. Ona pokušava da se otrgne iz zagrljaja zapada i istoka i na primeru Sirije šalje poruku da želi biti vodeća sila u regionu. Rusija je naučila lekciju i u Siriji se predstavlja kao garant i zaštitinik legitimnog režima i tako nije ponovila grešku koju je načinila u Afganistanu koji je i dalje u američkoj sferi uticaja.
Posle velikih bitki za Alep i Homs sledi krvnička bitka za Idlib u kojoj će evidentno najdeblji kraj izvući sirijski pobunjenici koji su izgubili rat. Ostaje veliko pitanje da li će Idlib postati granica turskog vojnog uticaja u Siriji ili Asadovo severno uporište koje bi predstavio kao još jednu svoju veliku pobedu. Asadu je jasno da Sirija neće biti ista kao pre rata, granice će se promeniti postojaće neki drugi politički faktori u državi kao što su na primer iranske paravojne formacije. Međutim Sirija neće biti u američkoj sferi uticaja već će biti podeljena između ruskog, turskog i iranskog uticaja i što je najbitnije on će ostati na vlasti. Sve je to dovoljno da se Bašar El Asad označi kao pobednik. Čini se da je za sever Sirije najbitniji odnos Turske i Rusije koje imaju suprotstavljene interese ali je malo verovatno da bi stupile u otvoreni vojni sukob pogotovo jer su ove dve države sve više ekonomski povezanije. Veliku cenu ovog rata platio je nedužni sirijski narod i platiće još veću u Idlibu ali nažalost za interese običnih ljudi nema mesta u politici.
Piše: Petar Milošević












