Nakon velikih globalnih klimatskih sastanaka predvođenih Ujedinjenim Nacijama u poslednjih šest godina i potpisivanjem Pariskog sporazuma, dolazimo do usvajanja posebnog zakona koji treba da reguliše pitanja klimatskih promena. Narodna Skupština Republike Srbije je 18.03.2021 godine usvojila Zakon o klimatskim promenama. Ovaj zakon treba da predstavlja osnov za uspostavljanje sistema za ograničenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, podizanje otpornosti na negativne posledice klimatskih promena(poplave, suše, itd.) ali i olakšavanje izveštavanja o stanju životne sredine.
Zapravo kada pogledate predlog Zakona, zakon je od 1. do 32. strane, dok su obrazloženja od 33. do 69. strane i od 70. do 453. strane tabele za izveštavanje i usklađivanje. Malo je neobično to što je u zakonu usvojena engleska skraćenica GHG (green house gases) umesto srpskog gasovi sa efektom staklene bašte, a najveći deo zakona jeste i posvećen ograničavanju emisije istih. Samim zakonom se predviđa i donošenje Strategije nisko ugljeničnog razvoja, koji prati akcioni plan za sprovođenje strategije i program prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove. Ovi akti koji predviđaju duboke analize i izradu raznih dokumenata, biće doneseni u narednom periodu i uključivaće javnu raspravu, što znači da se to neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
Iz zakona proističe i osnivanje još jednog tela Vlade Republike Srbije, Nacionalnog Saveta za klimatske promene čije članove će Vlada i birati na 5 godina. Dalje zakon predviđa i mehanizme čistog razvoja, informisanje javnosti o problemima kojima se zakon bavi i druge segmente politika iz oblasti klimatskih promena.Prvi put se predviđaju i promotivni objekti koji troše energiju kao izvor zagađenja.
Monitoringu, akreditaciji, pristupu informacijama od značaja za oblast zakona i izveštavanju je posvećen drugi deo zakona koji definiše nadležnosti Ministarstva Zaštite životne sredine, kao i proces izadavanja dozvola za postrojenja koja emituju gasove sa efektima staklene bašte, vlasnika vazduhoplova i drugim izvorima emisije gasova sa efektima staklene bašte. Dalje se predviđaju inspekcijski nadzor, administrativne takse i kazne.
Ovaj zakon faktički produbljuje zakon o preuzimanju obaveza iz Pariskog sporazuma koji je Srbija usvojila 2017. godine, dodajući dozvole, politike, mehanizme, takse i nadzor na ono što je propisano. Ukoliko se ovaj zakon bude primenjivao kako dolikuje, trebao bi da pozitivno da utiče na životnu sredinu, uz jačanje pozicije Srbije na globalnom polju zaštite životne sredine. Ukoliko se bude selektivno primenjivao, izazvaće dodatne namete na privredu sa stvaranjem još veće birokratske mašinerije koja će imati glavni cilj da pozitivno izveštava o klimatskim promenama u Srbiji, dok će borba protiv klimatskih promena biti u drugom planu. Nadamo se da je 18. mart 2021 godine bio veliki dan za životnu sredinu u Srbiji, a ne samo još jedno ispunjavanje formalnih zahteva, bez primena u praksi.
Miloš Tišma