Šta donosi istorijski sporazum Izraela sa Bahreinom i UAE? Šta su Amerikanci dobili ovim sporazumom i kako celu stvar vidi Iran?
Uz posredstvo SAD predstavnici Izraela, Bahreina i UAE potpisale su mirovni sporazum u Beloj kući koji znatno menja političke odnose u celom regionu Bliskog istoka. Sporazum obećava nova savezništva, nove prilike kao i nove probleme za pojedine države ovog regiona.
JEDNA POTPUNO NOVA PERSPEKTIVA
Iako Izrael nikad formalno nije bio u ratu sa Bahreinom ili UAE, ovaj sporazum u medijima opisan je kao mirovni dok je u suštini reč o uspostavljanju međusobnih diplomatskih odnosa ovih država. Ovo je prvo priznanje države Izrael od strane arapskih država posle 25 godina i sigurno predstavlja važnu prekretnicu u političkim odnosima na Bliskom istoku. Šta su ovim sporazumom dobile obe strane? Pre svega ovaj sporazum bitan je za Izrael koji polako ali sugurno izlazi iz totalne izolacije u koju su ga stavile arapske države u okolini. Do ovog sporazuma samo dve arapske države su priznale Izrael, a to su Jordan i Egipat pa su ova dodatna dva priznanja veoma bitan korak za Netjanjahua na njegovom putu da zadrži i učvrsti svoju vlast. Ukoliko se nastavi ovim putem priznanja Izraela od strane arapskih država obistiniće se Netjanjahuovo predviđanje da na kraju države na Bliskom istoku neće imati drugog izbora nego da prizaju ovu državu.

Takođe deo izraelske taktike po ovom pitanju jeste pokušaj izvlačenja priznanja od država koje se ne graniče sa teritorijom Palestine ili Izraela jer se smatra da su muslimani u tim državama mnogo manje ogorčeni na postupke Izraelske vlade i manje zainteresovani za poteze i delovanje Izraelske vojske prema Palestincima, pa bi i vlasti i u tim državama lakše pristale na nekakav sporazum sa Izraelom. Sa druge strane bogate države kao što su Bahrein i UAE ovim sporazumom žele da sebi otvore nove ekonomske prilike jer Izrael predstavlja najatraktivnije tehnološko tržište u regionu. Ove dve države nemaju teritorijalne probleme sa Izraelom tako da im ovaj sporazum može doneti samo dobit. To je pogotovo slučaj sa UAE jer su im Amerikanci obećali prodaju vrhunskog naoružanja u koje spada ubitačni lovac F-35, ukoliko potpišu sporazum sa Izraelom. Iako UAE nema konflikt sa Izraelom, ova arapska država vidi u Iranu glavnu pretnju i baš iz tog razoga pokušava da ojača svoju vojsku i da sklopi savez sa Izraelom koji takođe u Iranu vidi jednu od glavnih neprijatelja na Bliskom istoku. Sporazumom između sunitskih država i Izraela znatno se smanjuje manevarski prostor Irana koji potencijalno za svog neprijatelja ima jedan moćniji savez nego što bi ove države predstavljale pojedniačno.
BITNA POBEDA DONALDA TRAMPA
Baš kao i kod sporazuma Beograda i Prištine, i u ovom sučaju administracija Donalda Trampa odigrala je ključnu ulogu tako što je dovela za pregovarački sto dve na izgled nepomirljive strane i ubedila ih na kompromis. Nema sumnje da je ovaj sporazum jedna od najvećih ako ne i najveća spoljnopolitička pobeda Donalda Trampa za vreme njegovog mandata. Takođe, nema sumnje da je ova pobeda predviđena za poseban trenutak, odnosno u periodu neposredno pred američke predsedničke izbore koji će se održati u novembru. Donald Tramp je ovim sporazumom pokazao domaćoj javnosti da ume da rešava komplikovana spoljnopolitička pitanja i da se ne plaši da preduzme određene korake i odgovornost kada je u pitanju geoplotička slika sveta ili uže Bliskog istoka. Ova spoljnopolitička pobeda dobija na težini pogtovo ako se uzme u obzir da je za vreme Trampovog mandata SAD doživela nekoliko spoljnopolitičkih poraza kao što je onaj u Siriji. Tramp sporazumom Beograda i Prištine, kao i sporazumom Bahreina, UAE i Izraela pokazuje svima da nije samo biznismen okrenut ekonomiji svoje države već i sposoban političar koji ima uticaj u svakom delu planete.
Ne treba zaboraviti ni važnost jevrejske manjine u SAD po američke izbore s obzirom da je ona vrlo uticajna na američkom tlu. Zbog toga se ovaj sporazum može gledati kao određeno „dodvoravanje“ Trampa jevrejskoj zajednici u Americi. Tramp u poslednje vreme prvi put više deluje kao političar nego biznismen i znatno više vodi računa o političkim i geopolitičkim interesima svoje države. Zasigurno, na to veliki uticaj imaju predsednički izbori koji se bliže. Ne treba iznenaditi ako Tramp izvuče još nekog keca iz rukava u naredna 2 meseca, pa tako ostvari još neku diplomatsku pobedu koje su u istoriji SAD bile jedno od najsigurnijih oružja pomoću kojih se dobijaju predsednički izbori.
Piše: Petar Milošević











