GORKO ISKUSTVO TERORIZMA U JUGOSLAVIJI

Prema zvaničnim podacima, u SFRJ, od 1945. godine do 1985. godine 
izvršeno je 697 terorističkih akcija i pokušano preko 60. Život je izgubilo 112 
osoba, a povređenih je bilo 159. Ovi napadi su vršeni u SFRJ i izvan nje, dok 
su u većini slučajeva počinioci bili hrvatski ekstremistički pokreti i 
organizacije 

Nakon završetka Drugog svetskog rata, veliki broj politički nepodobnih protivnika je napustio zemlju, koji su po izlasku iz Jugoslavije osnivali razne pokrete, političke i ekstremističke grupe, dok je manji broj ostao u zemlji u vidu ,,spavača’’. Ove grupacije su za vreme SFRJ, pogotovu u periodu od 1965. do 1985. godine, počinile veliki broj terorističkih akata u SFRJ i na predstavništva Jugoslavije van njenih granica. Od svih emigracija, najekstremnija je bila hrvatska emigracija koja je činila 70% aktivnih terorista, dok je srpskih bilo 10%, a ostalih nacija ukupno 20%. Služba Državne bezbednosti Jugoslavije je motrila na preko 40 ekstremnih organizacija od kojih su najopasnije bile: Hrvatsko revolucionarno bratstvo, Hrvatski narodni otpor, Otadžbina, Pokret za oslobođenje i ujedinjenje Makedonije, albanska Prizrenska liga i Savez Kosovara. Prvi atak na Jugoslaviju izvršili su četnici ubistvom konzula Vicka Glumčića u italijanskom logoru Ebola, te je samo u periodu od 1945. do 1947. godine u Jugoslaviju ubačeno 826 špijunskih grupa i oko 5 000 terorista. Kada saberemo sve žrtve od 1945. do 1985. godine, ubijeno je 112 građana Jugoslavije, a povređenih je bilo 159 u terorističkim napadima. Najekstremniji su bili oni koji su vršeni od ustaško-hrvatskih ekstremističkih organizacija. Glavne mete u inostranstvu su bile ambasade, konzulati i druga predstavništva, službenici, emigranti privrženi matici. Glavne mete u Jugoslaviji su bile železničke pruge, mostovi, turistički objekti, vojska, a manje avioni, bioskopi i druga mesta javnih okupljanja. Zanimljivost je i da su napadi na strance u Jugoslaviji bili česti, u vidu vandalizma nad njihovom imovinom i nasilnog ponašanja, kako bi se slala slika nestabilnosti zemlje u svet. Profil tadašnjih terorista je bio mladić starosti 20-30 godina, koji je bio religiozan i dolazio iz ruralne sredine. Često su obučavani u Australiji, Francuskoj i  Saveznoj Republici Nemačkoj.

Hrvatski teroristi su bili pioniri u otimanju vazduhoplova, od kojih najčuvenije jeste svakako obaranje aviona JAT-a iznad Srpske Kamenice 1972. godine u Čehoslovačkoj, kada je poginulo 27 putnika, gde je pad sa 10. 000 metara nadmorske visine jedina preživela Vesna Vulović

Terorističke akcije izvršene prema Jugoslaviji

Prvi teroristički napadi su izvedeni odmah nakon završetka Drugog svetskog rata i to kada su 1945. godine na teritoriju Jugoslavije upali ustaški oficiri na čelu sa Antom Moškovim, koji su imali za cilj spajanje sa Križarima u Hercegovini, kako bi zajednički mogli vršiti terorističke akcije. Uhvaćeni su i osuđeni tokom diverzantskog delovanja. Nakon toga, 1946. godine četnički emigranti su u kampu Ebola ubili Vicka Glumčića, konzula Jugoslavije u Napulju. U toku 1947. godine veći broj ustaških terorista je bio ubačen na teritoriju Jugoslavije, od njih 85 većina je osuđena na smrt.

Hrvatski teroristi su često koristili gerilsko ratovanje i tako pokušavali da podstreknu ustanak u Hrvatskoj i Hercegovini. Tu je najčuvenija bila Bugojanska grupa ili ,,Feniks’’, koju je činilo 19 obučenih hrvatskih diverzanata, koji su pokušali da pokrenu ustanak u okolini Bugojna ali su ih u tome sprečile snage bezbednosti Jugoslavije. Tokom okršaja između ove dve grupacije, 15 terorista je ubijeno i 4 uhvaćeno pa osuđeno na smrt, dok je poginulo 13 pripadnika snaga bezbednosti.

Miljenko Hrkač je za 5 000 maraka postavio bombe na beogradskoj železničkoj stanici i u bioskopu “20. oktobar” u Beogradu

Često su korišćene eksplozivne naprave za napade prvenstveno na infrastrukturu. Tako su Ivan Jelić, Ante Penavić i Miljenko Hrkač, ustaški teroristi, postavili bombe na železničkoj stanici u Beogradu i Zagrebu i bioskopu “20. oktobar” u Beogradu 1968. godine. Ivan Jelić je postavio bombu na železničkoj stanici u Beogradu koja je povredila 12 ljudi, za šta je osuđen na smrt. Penavić je pokušao da za sumu od 10.000 maraka podmetne bombu na zagrebačkom železničkom kolodvoru, u čemu je sprečen. Miljenko Hrkač je za 5 000 maraka postavio bombe na beogradskoj železničkoj stanici i u bioskopu “20. oktobar” u Beogradu. U bioskopu je poginula jedna osoba i ranjeno je 85, uz veliku materijalnu štetu. Hrkač se takođe sumnjiči za podmetanje bombe kod groblja na Mirogoju. Suđenje Hrkaču je trajalo deset godina, pogubljen je 1978. godine. To je ujedno bila i poslednja smrta kazna zbog terorizma u Jugoslaviji.

Učestali su bili i napadi na privredu, gde je u podmetnom požaru u Ljubljani (1974) naneta šteta od 8 milijardi dinara, Baru (1974) 14 milijardi, preduzeću “21. oktobar” (1975) 200 miliona dinara i 4 povređena radnika. Albanski teroristi su na teritoriji Makedonije izvšili više bombaških napada i krađe oružja i municije, koje je bilo transportovano iz Kragujevca za Skoplje.

Hrvatski teroristi su bili pioniri u otimanju vazduhoplova, od kojih najčuvenije jeste svakako obaranje aviona JAT-a iznad Srpske Kamenice 1972. godine u Čehoslovačkoj, kada je poginulo 27 putnika, gde je pad sa 10. 000 metara nadmorske visine jedina preživela Vesna Vulović.  Ustaški teroristi su iste godine zarobili i avion Kompanije SAS, kojim su izvršili ucenu i tražili oslobađanje teroriste Mira Barešića, koji je oslobođen i 1991. godine prihvaćen u Tuđmanov Zbor narodne garde. Takođe 1976. godine, ustaški teroristi otimaju američki avion TWA nakon ubijanja američkog policajca i ranjavanja drugog, posle čega je zahtevano i ispunjeno od američkih vlasti da objave ustaške pamflete u svim novinama u SAD i da pamflete raspu po Londonu, na šta je američka vlast pristala. U drugom slučaju otmice aviona TWA srpski emigranti su oteli avion zahtevajući niz stvari koje im nisu odobrene.

Teroristi nisu prezali ni od atentata na objekte i zvaničnike Jugoslavije u inostranstvu. Godine 1962. na Dan Republike Jugoslavije, izvršen je napad na ambasadu SFRJ u Bonu od strane hrvatskih križara, u kojem je ubijen jedan službenik ambasade a drugi biva ranjen. Godine 1966. ubili su službenika konzulata  Jugoslavije u Štutgartu, a 1976. godine ubijen je konzul u  Frankfurtu Edvin Zdovc. Pripadnici hrvatskog narodnog otpora su 1971. godine upali u ambasadu Jugoslavije u Stokholmu i usmrtili ambasadora Vladimira Rolovića.

Pored ovih najpoznatijih slučajeva, veliki broj pripadnika nacionalističkih organizacija je delovao protiv Jugoslavije u kojima su sprečene razne diverzije, napadi, atentati i otmice od strane službi bezbednosti Jugoslavije.

U Evropi se u ovom istom periodu, od 1945. do 1985. godine, terorizam ispoljavao u Španiji, Irskoj i drugim evropskim zemljama od takođe nacionalističkih organizacija. Ove zemlje su rešile goruća pitanja zbog kojih su se organizacije odlučivale na radikalizaciju i terorističke akte i time obezbedile bezbednost u zemlji. Svakako je terorizam dobio najveću pažnju od 11. septembra 2001. godine, kada je počela nova era u borbi protiv terorizma, koji je danas masovno medijski ispraćen. Srbija je kao naslednica Jugoslavije pretrpela veliki broj teorističkih akcija albanskih terorističkih organizacija na Kosovu i u Preševskoj dolini. Obimno iskustvo koje ima Srbija treba zapamtiti, iskoristiti i preneti svetskoj akademskoj zajednici, kako bi pokazala da smo pioniri u borbi protiv terorizma.