,,Budućnost Makedonske bezbednosti”-Intervju prof.dr.Zlate Dimovski

Naš južni sused Makedonija se tokom posldnjih par godina našla u dubokoj krizi zbog poništavaja izbora, terorističkih napada i drugih problema. Od prošlogodišnjih izbora i krize tokom konstitutivne sednice u Sobranju do danas, Makedonija se našla u veoma turbulentnom periodu promene vlasti, orijentacije države, izmena u bezbednosnim strukturama i nakon dužeg vremena pregovora o imenu države sa Grčkom. Kako bi bolje sagledali novonastalu situaciju u Makedoniji, njenom odnosu prema EU, NATO i Grčkoj, kao i bezbednosnim izazovima, ali i o događajimau koje srpska javnost nije toliko upućena-o ratu 2001. i terorističkom napadu u Kumanovu, intervjuisali smo profesora Zlatea Dimovskog, makedonskog istaknutog stručnjaka iz oblasti bezbednosti.

 

1. Kako se gleda u Makedoniji na proteste koji se odvijaju u Grčkoj povodom pregovora o promeni imena vaše države? I kako Vi lično gledate na ovu situaciju?

Prof.dr. Zlate Dimovski je jedan od najistaknutijih profesora bezbednosti u Makedoniji. Objavio je više udžbenika, priručnika koji su u upotrebi u Makedoniji i šire, kao i veliki broj radova i istraživanja. Neke od glavnih tema koje obrađuje jesu terorizam, bezbednost, bezbednosna kultura, transport vrednosti… Redovni je profesor na Fakultetu Bezbednosti u Skoplju, Makedonskoj Policijskoj akademiji i na još par fakulteta.

Grčka i Makedonija protekle decenije su se ogorčeno raspravljale o imenu tog drugog, ali su nedavna dešavanja stavila te dve na bolje uslove nego što su već godinama. Zvaničnici iz obe zemlje sastali su se nekoliko puta od sredine 2017. Nedavno se grčki premijer Alekis Cipras susreo sa našim premijerom Zoranom Zaevim tokom Svetskog ekonomskog foruma u Davosu, gde su razmenili gestove dobre volje i obećali da će nastaviti pregovore za rešavanje njihovih razlika. Zatim, od 30. januara do 31. januara, posrednik U.N. posetio je Atinu i Skoplje kako bi izgradio mostove između vlada. Ovo su važni događaji za dve zemlje koje su decenijama optuživane da pokušavaju ukrasti drugi identitet i teritoriju.
Konflikt između Grčke i Makedonije ima svoje korene u istorijskim, kulturnim, geografskim i političkim faktorima. Grčka optužuje Makedoniju da prilagodi figure i simbole koji su deo grčke kulture, poput Aleksandra Velikog i Sunca Vergina (simbol prisutan u antičkoj grčkoj umetnosti). Iz grčke perspektive, ljudi u Makedoniji, koji govore makedonski jezik, nemaju pravo da se identifikuju kao “makedonski”, etiketu koju tvrde milioni grčkih govornika. Grčke vlasti takođe veruju da se, koristeći naziv “Makedonija”, ,,skopljanci,, vrše prikrivene teritorijalne zahteve nad istom imenom u Grčkoj.
Sukob se može pratiti koliko god želite. Mogli biste reći da je počeo u drugom balkanskom ratu 1913. godine, kada su Grčka, Srbija i Bugarska podelile Makedoniju; ili možete reći da je počelo sa pojavom makedonskog nacionalizma protiv osmanske vladavine 1870-ih godina, ili ste čak mogli reći da je to počelo u 4. veku, kada su Aleksandar Veliki i njegov otac, Filip, postigli svoje veliko osvajanje. Ali, savremeni sukob izbio je 1991. godine, kada je Makedonija postala nezavisna republika nakon raspada Jugoslavije, čiji je bila deo. Grčka vlada se protivila međunarodnom priznanju mlade republike, suprotstavljajući se njenom imenu, Republika Makedonija, njenom zastavom, koja je uključivala Sunce Vergina; i njenom ustavu, koji navodno uključuje teritorijalne zahteve nad svojim susednim zemljama.
Atina i Skoplje našli su kompromis 1993. godine, kada su se složili da će nova zemlja zvanično biti proglašena za Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju (BJRM). Zatim je 1995. Makedonija pristala da promeni svoju zastavu, uklanja Sunce Vergina i usvoji manje kontroverzni dizajn. Od tada se između grčkih i makedonskih političara odvijalo nekoliko rundi pregovora kako bi se pronašlo trajno rješenje. Makedonija teži da se na kraju pridruži Evropskoj uniji i NATO-u, ali Grčka, članica obe organizacije, ima pravo veta. Vremenom su napravljeni mnogi predlozi za imenovanje, kao što je dodavanje geografskog kvalifikatora reči Makedonija (npr. “Gornja Makedonija”, “Severna Makedonija”, ,,Vardarska Makedonija,,) ili korišćenje imena “Makedonija”. Međutim, politički obračuni i duboko ukorenjeni nacionalizam na obe strane sprečili su stranke da postignu sporazum. Odnosi su postali posebno hladni krajem 2000-ih, kada je Grčka blokirala pristup Makedonije NATO-u,
Grčko-makedonski odnosi su se značajno poboljšali u poslednjih nekoliko meseci. Vlada naše zemlje radi na jačanju odnosa zemlje sa Evropskom unijom i NATO-om kako bi poboljšao svoje odnose sa susedima. Kao deo ove strategije, Makedonija je nedavno potpisala sporazum o prijateljstvu sa Bugarskom.
Grčkom vladom trenutno upravlja koalicija dve stranke, levom krilu Ciprasa, Siriza i desničarskim Nezavisnim Grcima. Siriza je podeljena na pitanje Makedonije, a Nezavisni Grci odbacuju sve predloge koji uključuju reč “Makedonija”, što znači da bi sporazum između Atine i Skoplja mogao dovesti do kolapsa vladajuće koalicije u Grčkoj. Istovremeno, glavna grčka opoziciona stranka, konzervativna Nova demokratija, protivi se pregovorima sa Makedonijom. Nadalje, nacionalne organizacije su nedavno održale demonstracije u nekoliko grčkih gradova da se suprotstave upotrebi imena Makedonije, pa čak i grčka pravoslavna crkva (koja je i dalje relevantan politički igrač u zemlji).
Na makedonskoj strani, Vlada vodi krhku višestranačku koalicionu vladu koja možda neće preživeti ozbiljnu debatu o sporu oko imena, naročito ako Atina zatraži od Makedonije da reformiše svoj ustav i eliminiše članke za koje Grčka veruje da uključuju iredentističke tvrdnje. Bilo koji sporazum između Atine i Skoplja bi takođe verovatno morao biti stavljen na referendum u obe zemlje, a ishod je teško predvideti.
Sa očima o krhkim domaćim okolnostima u Makedoniji, Vlada je identifikovala pristupanje Evropskoj uniji i NATO-a kao način da obezbedi što više međunarodne podrške za svoj narod. Makedonija je uglavnom okružena članicama EU i NATO-a, što znači da ne može sebi priuštiti da ima hladne odnose ako se nada da će se pridružiti tim organizacijama. Makedonija pokušava da postane deo NATO od kraja devedesetih i deo Evropske unije od sredine 2000-ih, ali kombinacija pitanja u zemlji i inostranstvu stajala je na putu. Ovo je verovatno najveći izazov i za ceo Zapadni Balkan: ako ove zemlje doživljavaju da pristupanje EU nije realan cilj, oni bi lako mogli izgubiti interesovanje za ekonomske, političke i bezbednosne reforme.

2. Kakva je bezbednosna situacija nakon formiranja nove vlade 2017. godine u Makedoniji i incidenata u Sobranju? Da li su ovi incidenti narušili odnose sa državama u regionu?

Po formiranju nove vlade bezbednosna situacija je stabilna. Postoje sve iste pretnje i rizici koji su bili prisutni u Makedoniji i pre nove vlade. Ranije je bilo malo veća tenzija i promovisao se nacionalizam, nekakav rodoljubski sistem i egzibicionizam u patriotizmu. Nije se mnogo promenilo, naročito oko smanjenja rizika i pretnji na bezbednosnom planu. Jednostavno stvara se utisak da je sve ostalo isto bez neke inicijative ili realizacije. Čak i akteri su ostali isti.
Incidenti u Sobranju u Makedoniji bili su ,,neorganizovani,, stihijski i ,,ad hok,, realizovani. Ovo je bilo jedno od prostih objašnjenja. Ceo scenario je bio dobro razrađen. Nije se smeo dozvoliti upad u zgradi Sobranja, prebijanje nekih parlamentaraca i mora se odgovornost objektivno odrediti.
Aktuelna vlast je podnela krivične prijave protiv nekih učesnika, uključujuči i parlamentarce. Počinili su krivično delo po čl. 313 ,, Terorističko ugrožavanje ustavnog uređenja i bezbednosti,,. Ovo delo je relativno novo sa izmenama krivičnog zakonika iz 2008. god. i do sada nije bilo ,,upotrebljavano,,. Inkriminacija nije jasna i lica su sada okrivljena za delo iz korpusa krivičnih dela terorizama, i određena im je mera pritvora 4. put za redom po 30 dana. Ostaje da se vidi šta će sve ovo da donese, ali nezadovoljstvo je u porastu. To može doneti niz ugrožavajućih elemenata po bezbednost države.
Ovaj događaj nije pomogao da se poremete odnosi sa drugim državama u regionu zato što se ovo smatra unutrašnjim problemom Makedonije.

3. 2001. godine izbio je oružani sukob u Makedoniji, ali se u Srbiji o tom događaju skoro pa ništa ne zna .Koliko je oružani sukob iz 2001. uticao na bezbednosnu situaciju Makedonije do danas?

2001. godine desilo se nešto što do dan danas nije razjašnjeno. Nije razjašnjeno da li je tada bio unutrašnji sukob za ostvarenje prava manjina, kako se želelo to predstaviti, upad vojnih snaga susedne teritorije ili je to bio terorizam. Ono što je jasno da smo imali puno žrtava sa makedonske strane i oni su poimenično poznati. Oni sa druge strane nisu poimenično poznati već se pominju brojke u zavisnosti od željenog cilja. Ako se priča o ishodu tog događaja onda sa ,,njihove,, strane je bilo malo žrtava, a ako se priča o pravima oni kažu da su dali puno života za ,,slobodu,,. Od tada puno se stvari promenilo u Makedoniji. Naime, počeo je proces zapošljavanja albanaca u administraciji samo da bi se udovoljilo brojčanoj komponenti, ne vodeći brigu o profilu kadrova, njihovim veštinama i poznavanju problematike. Bilo je prekvalifikovano sve samo da bi se došlo do neke zadovoljavajuće brojke zapošljenih u administraciji. Nije bilo samo toga, već na svako mesto gde je pretpostavljeni Makedonac ili iz druge nacionalne manjine drugi je Albanac, i obrnuto. Neki su se zapošljavali, bez da znaju kakve obaveze obavljati i još sede kod kuće i uzimaju novac kao zaposleni. Ista je situacija i u sferi bezbednosti.
Dobra vest je da se već obrazuje kadar koji će sutra ipak nešto znati o bezbednosnim institucijama. Svi smo ljudi i državljani Makedonije, ali moramo da izgradimo kriterijume oko zapošljavanja bez prioritetnijih elemenata iz koje nacionalnosti si. Sposobni ljudi su potrebni našoj državi.

4. Pre par godina bili smo svedoci terorističkog napada u Kumanovu, za koji do danas niko nije preuzeo odgovornost. Da li smatrate da postoji opasnost od ponovnog terorističkog napada u Makedoniji?

Imajući u vidu da niko sa sigurnošću ne može da predvidi terorističko delovanje i ja ne mogu da predvidam stvari. Međutim Makedonija preuzima sve potrebne mere oko ranog identifikovanja i upozorenja o terorizmu ili drugim oblicima ugrožavanja.
Razvili smo i naučne discipline oko identifikacije terorizma, finansiranja, organizacije, etiologije i fenomenoloških karakteristika ovog fenomena. Izvršili smo izmene zakonodavstva tako da deo oko zaštite i kažnjavanja za terorizam je pojačan na osnovu stranih iskustava. Formirali smo i uvežbavamo specijalne jedinice za kontraterorističko delovanje i razvijamo sistem prevencije.
Ono što se desilo u Kumanovu već je pravnosnažno završeno sa presudama. Presude su izrečene za k.d. ,,Teroristička organizacija,, i ,,Terorizam,,. Osuđeno je ukupno 33 lica od kojih 7 lica na kaznu doživotnog zatvora, 13 lica na 40 godina zatvora, 6 na 20 godina, jedno na 18 godina, dve na 14, jedno na 12 i 3 na 13 godina zatvora. Za četiri lica doneta je oslobađajuća presuda. 16 lica je trajno proterano iz Makedonije.
U tom sukobu život je izgubilo 8 specijalaca, a 37 je bilo ranjeno. Ono što je bilo oficijalno saopštenje govorilo je da je teroristička grupa brojala 40 terorista, od kojih je 10 likvidirano, a 28 njih se predalo. Kao lideri ove grupe identifikovani su Mirsad Ndrecaj i Beg Rizaj koji se ubijeni, Muhamed Krasniќi, Sami Ukšini i Deme Šehu su se predali.
Kao i sve države Balkana nadamo se što skorijem prijemu u NATO i EU. Sve nade su usmerene ka ovim institucijama u veri da ćemo imati veću bezbednost, uvažavanje ljudskih prava i bolji život.
Probajmo to, ali da ne bude kasno ili nemoguće za nazad. U Makedoniji ,,došao je život,, kako promoviše vladajuća garnitura. Ali za koga?

Foto izvor: facebook.com