Piraterija i profit

KOLUMNA

Softverska piraterija jeste rasprostranjen problem za mnoge kompanije. Međutim, da li profit koji se ne stekne inicijalno može doći kasnije zbog piraterije?

Teško da se neko od nas bilo kad malo više zapitao o ovome kada čuje bilo šta na temu softverske pirateriji.

Šta predstavlja softversku pirateriju?

Uopšteno govoreći, neovlašćeno korišćenje proizvoda za koji licenca nije legalno steknuta, odnosno nije plaćena.

U mnogim izveštajima se navodi kao vodeći problem zemalja u razvoju i mnogih kompanija širom sveta. Ipak, softverska piraterija ima mogućnost da proizvede profit na duže staze. Da li je ovo moguće za sve kompanije? Ne. U zavisnosti od tipa proizvoda, video igre, softver za editovanje slika, dizajn, CMS, office suite, mogućnost da se to dogodi je veća ili manja.

Da bi lakše objasnili kako je to moguće hajde da uzmemo za primer Microsoft.

U mnogim zemljama uključujući i našu broj računara sa Windows operativnim sistemom je mnogo veći u odnosu na ostale. Naime, tokom prethodnih 20 godina mogli ste da vidite isti što u kućnoj upotrebi, što u školama i firmama. Da li je moguće da su sve licence bile kupljene? Ne.

Većina korisnika računara je odrasla sa Windows operativnim sistemom i Microsoft Office paketom. Imajući u vidu da je i školski sistem bio zasnovan na učenju istih, krug je mogao biti zatvoren. Stvaranjem navike da koriste njihov proizvod, Microsoft je zažmurio na oko u pogledu legalnosti njihovih sistema. Glavni razlog je što iako koriste nelegalno sistem u sadašnjosti, u budućnosti će koristi njihov sistem i aplikacije poput Office-a u radu svoje kompanije ili kao deo većeg kolektiva. Što je broj korisnika veći, raste i broj potencijalnih kupaca.

Tolerisanje piraterije u odnosu na druge kompanije je nemoguće, što zbog ogromnog broja legalnih problema, poreskih, pa do naknade štete kompanijama čije je intelktualno pravo povređeno.

Adobe je još jedna kompanija čiji proizvodi su postali defacto standard u korišećenju za obradu slika i video sadržaja. Sada već čuveni PhotoShop je u mnogim slučajevima bio prisutan na računarim mnogih sa nelegalnim licencama. Ipak, to je stvorilu novu generaciju dizajnera i video editor-a koji sada taj isti softver plaćaju i koriste u svom radu.

Psihološki efekat piraterije kod kućnih korisnika jeste stvaranje navike i zavisnosti. Ako koristimo određeni softver duže vreme bićemo naviknuti na isti što je samo plus za kompaniju. Na kratke staze izgubiće deo potencijalnog profita ali će na duže dobiti isti u mnogo većem obimu. Kod nas je efektivna BSA koji se bavi zaštitom intelektualnih prava svojih korisnika sa ciljem smanjivanja piraterije. Ipak nijedna od kompanija članica neće nikada goniti korisnika koji softver koristi za kućnu upotrebu dokle god nije reč o nekoj vrsti sticanja profita. Što zbog negativne reklame, tako i zbog mnogo privlačnije mete u vidu kompanija koji neovlašćeno koriste njihov softver.

Naravno, ovo je moguće kod aplikacija i software-a koji se koriste u dužem periodu za razne stvari. Kod video igara pak, piraterija ima ogroman uticaj. Doduše jedan od razloga za pirateriju kod istih je i prisustvo invazivnih DRM sistema koji kontrolišu legalnost igara a u mnogim slučajevima urušavaju iskustvo u odnosu na iskustvo koje imaju pirati. (Zamrzavanje igre, usporavanje računara, etc.)

Kod muzičke i filmske industrije stvar je pak dosta drugačija. U mnogim državama širom sveta RIAA u SAD i BREIN u Holandiji i druge srodne organizacije, ustremljuju se i na obične korisnike tražeći ogromnu naknadu štete. Njihov cilj je da od pojedinaca naprave primer drugima šta im se može desiti ukoliko pomisle na nelegalno držanje, preuzimanje njihovog intelektualnog dobra. U ovim slučajevima situacija je specifična jer ne postoji alternativni krivac. Ono što je interesantno jeste da muzičari i glumci uglavnom dobijaju honorar od angažmana i nastupa, dok veći deo profita odlazi muzičkim i filmskim kućama.

U industrijama u kojima se duže vreme koristi određeni softver, piraterija će uvek biti jedan od nevoljnih savezika kompanijama u lovu na kućne korisnike i njihovu indoktrinaciju u njihov softverski ekosistem.

Nikola Stojić

Foto source: bgr.com