UJEDINJENI SMO JAČI – O BUGARSKOM PREDSEDAVANJU EU – Plamena B. Karaivanova-Koburova – Ministarstvo odbrane Republike Bugarske

Magazin Odbrana i bezbednost imao je priliku da izvrši intervju sa Dr Plamenom Karaivanovom, rukovodiocem sektora za EU i međunarodne organizacije pri Ministarstvu odbrane Bugarske. Dr Karaivanova u intervjuu je pokazala koliko posla i posvećenosti je potrebno da bi se organizovalo Bugarsko predsedavanje EU, ali i kakve su mogućnosti koje ovakva prilika pruža u pogledu jačanja diplomatije i povezivanja među državama. Dr Karaivanova je, takođe, naglasila i značaj bezbednosti i integracije Zapadnog Balkana u EU, kao i potencijalnih pretnji koje postaju sve ozbiljnije za evropski kontinent.  Na kraju intervjua osvrnuli smo se na potencijalnu saradnju Bugarske i Srbije u oblasti odbrane i na njeno iskustvo iz Bosne i Hercegovine gde je provela više godina.

Dr. Plamena Karaivanova je rukovodilac Sektora za EU i međunarodne organizacije u okviru direktorata za odbrambenu politiku Ministarstva odbrane Bugarske.
Svoje master diplome dobila je iz oblasti međunarodnih odnosa i prava na Univerzitetu u Sofiji, dok su njene doktorske studije na Bugarskoj akademiji nauka bile na temu međunarodnog prava. Takođe, završila je i brojne kurseve u okviru Nemačke vojne akademije, na Haškoj akademiji međunarodnog prava, na NATO koledžu u Rimu i Koledžu za studije odbrane vojske Narodne Republike Kine u Pekingu.
Dr Karaivanova počela je svoju karijeru kao ekspert pri Ministarstvu odbrane 2003. godine i od tada radi na pitanjima evropske i evro-atlanske integracije Bugarske, pitanjima saradnje sa OEBS-om i UN-om. Njen tim je, inače, zadužen za organizaciju i koordinaciju aktivnosti u domenu odbrane bugarskog predsedništva Saveta Evropske unije.
Odlično poznavanje engleskog i srpskog jezika, ali i dobro znanje francuskog i ruskog, omogućilo je Dr Karaivanovi da se predstavi i kao autor brojnih članaka u stručnim časopisima, kao i da bude predavač na brojnim naučnim simpozijumima. Njena prva monografija, vezana za recipročne mere u spoljnoj politici, biće objavljena tokom 2018. godine.
Udata, majka dvoje dece.

1.Bugarska je preuzela rotirajuće predstavništvo Saveta EU po prvi put nakon deset godina od kako je postala članica. Koji su bili glavni izazovi sa kojima ste se suočili dok ste pripremali i realizovali poduhvat predsedavanja EU?

Pre svega, morali smo da se upoznamo kako rotirajuće predsedavanje funkcioniše. To je bio dugačak proces koji je počeo na leto 2015. godine i podrazumevao je upoznavanje sa tim šta predstavlja rotirajuće predsedavanje, koje su dužnosti Ministarstva odbrane, kakve događaje ćemo organizovati i koliko ljudi bi u tome trebalo da učestvuje.

Nakon toga, drugi izazov je bio da pronađemo i motivišemo pravo osoblje Ministarstva odbrane koje će se baviti ovim. Iako smo znali koji su ljudi u pitanju, u međuvremenu jedan deo njih je promenio svoje funkcije dok su drugi napustili ministarstvo; ispostavilo se da obučiti novo osoblje za ovakav zadatak neće biti lak posao. Organizovani su kursevi na nacionalnom nivou, ali ja lično mislim da su najkorisnije bile radionice organizovane od našeg direktorata usmerene na tim Ministarstva odbrane.

Treći izazov bio je planiranje i raspored resursa. S obzirom da je rotirajuće predstavljanje bilo u podeljenoj nadležnosti između Ministarstva za bugarsko predsedavanje i Ministarstva odbrane, morali smo pažljivo da rasporedimo sredstva i troškove koje su bili predviđeni budžetom. To smo uspeli da realizujemo, što je na kraju i rezultiralo da su svi događaji i skupovi bili finansijski pokriveni.

Četvrto, Ministarstvo odbrane trebalo je da obrazloži i predstavi prioritete u domenu odbrane Evropske unije i da ih predstavi EU institucijama. Ovo je opet bio naš posao u okviru direktorata. Priroriteti odbrambene politike morali su biti u saglasnosti sa prioritetima na nacionalnom nivou, ali takođe i u skladu sa zajedničkom odbrambenom i spoljnom politikom EU.

Određivanje povoljnog datuma za događaje i aktivnosti koji se tiču odbrambene politike takođe je predstavljao izazov zbog toga što je  moralo da se usaglasi sa Evropskom službom spoljnog delovanja, Visokim predstavnikom i NATO-om.

Na kraju, morali smo da uspostavimo dobru komunikaciju na svim nivoima sa Evropskom službom spoljnog delovanja, Kancelarijom Visokog predstavnika i ostalim komesarima, Evropskom agencjiom za odbranu i Evropskim parlamentom kako bi uspeli efikasno da obavestimo i razjasnimo sve aspekte našeg predstavljanja i događaja koji će biti organizovani u okviru toga. Održali smo veliki broj sastanaka krajem 2017. godine kako bismo se lično upoznali sa ljudima iz ovih institucija, što se na kraju ispostavilo vrlo korisnim.

S obzirom da sam učestvovala u svim delovima ovog procesa, mogu reći da je u nekim  trenucima to bio vrlo zamoran i zahtevan posao, ipak, svi mi koji smo radili na ovome uspeli smo da se bolje upoznamo sa načinom funkcionisanja EU kao i da steknemo iskustvo koje se pozitivno odrazilo na naše profesionalno znanje i opšte veštine.

2. Ministarstvo odbrane organizovalo je događaje u sferi bezbednosti i odbrane, ali je pomagalo i u organizaciji ostalih događaja. Da li ste zadovoljni sa ishodima ovih događaja i ostalih okupljanja?

Ne smemo zaboraviti da bugarsko predsedavanje i dalje traje i da postoje aktivnosti koje će se tek organizovati, neke u Bugarskoj neke i u inostranstvu. Na primer, Savet za spoljne poslove/Odbranu održaće sastanak krajem juna u Luksemburgu gde se očekuje da će doći do pomaka u pogledu ZSBP. Zbog toga mislim da je prerano da se iznose ocene o tome koliko je naše predstavljanje uspešno.

Ipak, neki događaji iz oblasti odbrane su već održani. Iz perspektive organizatora, mi smo već dobili pozitivne ocene od naših gostiju. Gledano iz profesionalne perspektive, mogu reći da je većina diskusija vođenih u Sofiji duže trajalo nego što se očekivalo, što govori da naše predsedavanje EU stvara pozitivnu i produktivnu atmosferu. Ne smemo zaboraviti da se rasprava vezana za ZSBP održava u okviru Saveta za spoljne poslove, koji ima stalno predstavništvo za razliku od ostalih formata Saveta EU. Zbog toga je od velike važnosti sarađivati sa kancelarijom Visokog predstavnika i Evropskom službom spoljnog delovanja.

3. Istraživački centar za odbranu i bezbednost učestvovao je u događaju”Izgradnja kapaciteta zapadnog Balkana: Bezbednosni sektor i institucije odbrane” kao jedini predstavnik Srbije. Po vašem mišljenju koliko je ICOB doprineo ovom događaju?

Po mom mišljenju ICOB je dosta pomogao da ovaj događaj bude još bolji i iz perspektive organizatora i dosta sam zahvalna na tome.

Vaša izlaganja su imala dve vrlo bitne tačke. Prvo, izlaganje je bilo objektivno što je verovatno i zbog toga jer je pripremljeno u okviru organizacije civilnog društva. Organizacije civilnog društva uglavnom imaju otvoreniji pristup bezbednosnim problemima i načinima njihovih rešavanja zbog same uloge koju vrše u društvu.

Drugo, izlaganje nije pozivalo na sukob, što je od velike važnosti s obzirom da sedite za stolom gde su prisutne i ostale nacije koje imaju nerazrešena politička pitanja. Ovakav pristup je bio dobro prihvaćen od strane publike, što je dobro jer bi inače događaj izgubio svoj fokus – a to su reforme u kapacitetima odbrane i bezbednosti institucija država regiona i Zapadnog Balkana. Stvarno sam zadovoljna ICOB-ovim izlaganjem i učešćem gospodina Miloša Tišme u kasnijoj diskusiji. Moje kolege takođe imaju slično mišljenje.

 

4. Kakvo je vaše mišljenje o mogućnostima Zapadnog Balkana i njegove perspektive u EU?

Kao ekspert u međunarodnim odnosima, smatram da evropska integracija nema realnu alternativu za region Zapadnog Balkana. Vrlo bitno je da je ovo pitanje postalo glavno u okviru EU debate dok je Bugarska održavala mandat predsedavanja, i nadam se da će u toku austrijskog predstavljanja kao i nakon toga ovo pitanje ostati u centru evropske debate proširenja. Mi smo uspeli da napravimo jedan relativno održiv posao. EU-Zapadni Balkan samit i ostali događaji vezani za evropske perspektive ovog regiona pokazali su koliko je važno da evropski kontinent bude povezan u pogledu infrastrukture, komunikacije, ekonomije i bezbednosti. Naglašeno je da u pogledu  civilizacije Zapadni Balkan pripada Evropi i da je njegova dalja  integracija u toku.

Takođe, šest nacija regiona moraju da odrade svoj deo posla – da reše bilateralne probleme u duhu dobrog susedstva, da ne blokiraju međusobno jedni druge u okviru evropskih integracija i da nastave sa reformama u onim sektorima gde je to najpotrebnije. Integracija je dugačak i težak proces. Iako je Bugarska već deset godina u EU, i dalje imamo dosta toga da promenimo kako bismo poboljšali svoj status u EU. Ovo znači da zemlje Zapadnog Balkana moraju da nastave da se trude, ostanu fokusirane na EU i da se uključe u evropske poslove i pre nego što formalno postanu članovi.

5. Koje su najveće pretnje po bezbednost Bugarske?

Teško pitanje. Što se tiče nacionalnih pretnji, one se mogu naći u strateškim dokumentima koje se tiče nacionalne bezbednosti, a koji su dostupni na internetu.

Ako mogu da pričam iz svoje lične perspektive, smatram da su pretnje prvenstveno stvar percepcije. Moja percepcija je da globalna bezbednosna struktura počinje da slabi i to utiče na sve države. Konvencionalni konflikti na evropskoj periferiji prouzrokuju nekonvencionalne pretnje, što nije novo u ljudskoj istoriji, ali danas efekti takvih pretnji su daleko veći zbog globalizacije. Pretnje poput hibridnih i sajber napada, radikalizacije i terorizma, ilegalnih migracija i šverca oružja, oružja za masovno uništenje su dobri primeri toga. Unutrašnji i spoljašnji aspekti bezbednosti se toliko prepliću u današnje vreme da nijedan državni organ ne može da bude van bezbednosnog spektra.

Zbog ovoga ne može se tražiti pojedinačno rešenje jer sve bezbednosne pretnje se moraju sagledati sa holističkog aspekta – tj. pomoću dijaloga i diplomatije među stranama u sukobu, pravilnim učešćem u međunarodnim organizacijama i implementacijom  međunarodnog prava, i generalnim poboljšavanjem kapaciteta naših država i institucija kako bi se suprostavile brojnim pretnjama.

6. Da li postoji prostor da Srbija i Bugarska prodube svoju saradnju u oblasti odbrane i bezbednosti?

Moram priznati da nisam ekspert u pogledu bilateralnih odnosa. Uvek sam se bavila multilateralnim pitanjima, zbog toga ću svoj odgovor fokusirati na ovo.

Smatram da naše države mogu da prodube saradnju što se tiče srpske evropske integracije. Srbija je zemlja učesnica borbene grupe HELBROC zajedno sa Grčkom, Bugarskom, Rumunijom, Kiprom i Ukrajnom. Srbija je, takođe, zaključila administrativni ugovor sa Evropskom odbrambenom agencjiom, što je vrlo bitno za njeno dalje aktivno učešće u ZSBP u vidu pripreme za članstvo u EU. Verujem da možemo sarađivati u tim oblastima.

Bugarska i Srbija, takođe, imaju i poseban aranžman koji se tiče bezbednosnih mera na bilateralnoj osnovi, što je odličan primer dobrosusedske saradnje. Smatram da ovakvu saradnju trebamo proširiti i na ostale države regiona.

7. Proveli ste nekoliko godina u BiH. Da li je ovo iskustvo proširilo Vaš pogled na Zapadni Balkan i mogućnosti bezbednosne saradnje?

Vreme koje sam provela u BiH načinilo me je boljom osobom i ovo ne treba shvatiti kao površnu izjavu. Taj period je bio vrlo edukativan, takođe. Naučila sam kako religija utiče na politiku i kako političke vođe mogu da manipulišu ljudima koristeći religiju i etnički identitet.

Takođe, naučila sam da, nevezano za religiju i poreklo ljudi, svima su potrebne iste stvari – bezbedno okruženje, obrazovanje, posao, dobar standard života, zdravstveno osiguranje, mogućnost da putuju i da se zabave. Ovo inače treba gledati kao osnovu za izgradnju saradnje u reigonu. Ako imamo iste snove i stremimo istim ciljevima onda bi trebalo da se složimo oko istih stvari koje će nam pomoći da premostimo razlike i ostavimo istoriju u prošlosti.

Saradnja treba da bude usmerena na našu budućnost, a ne da bude sputavana zbog prošlosti. Ovo pretpostavljam da je inače glavni cilj EU. Jedan od prošlih slogana EU integracija bio je “ujedninjeni u razlikama”. Može zvučati utopistički, ali to je jedini način da se živi u miru.

8. Šta imate da poručite čitaocima magazina odbrana i bezbednost?

Moj savet bi bio da nikada ne prestanu da uče, da ne izgube znatiželju prema svetu i da budu pozitivni. Želim Vama i Vašim čitaocima mnogo uspeha !