Kolumna prof. Force-BIPOLARIZOVANA MULTIPOLARNOST

Bezbednost je, ne bez raloga, najfrekvetniji termin naše svakodnevice.  U uslovima (n)i rata (n)i mira, velike sile su se deklarativno (bezbednosne strategije) izjasnile. Takav trend prate i ostale zemlje, donošenjem sopstvenih strategija bezbednosti, ili dokumenata te vrste. U takvim   uslovima, u Republici Srbiji su obavljene javne rasprave o dva bitna strateška dokumenta – Strategija nacionalne bezbednosti i Strategija odbrane, a sledi dalja propisana procedura do njihovog usvajanja.

Kakav je svet i kako to utiče na odbranu i bezbednost Srbije? 

General Forca je istaknuti stručnjak u sferi odbrane. Napisao je preko 300 naučnih radova i član je brojnih timova Generalštaba i MO na izradi značajnih dokumenata u procesu reforme sistema odbrane i transformacije Vojske Srbije kao što je Strategija nacionalne bezbednosti, Strategije odbrane i mnoge druge. Predavač je na Fakultetu za poslovne studije i pravo, Školi Nacionalne Odbrane i Vojnoj Akademiji.

Dva vrsna teoretičara dr Milomir Stepić i dr Dušan Proroković, svaki sa svog aspekta, progovoriše u svоjim impozantnim delima o svetu današnjem i njegovoj projekciji. Oba autora jesu stava da je vreme unipoalrnosti prošlo, ali se razlikuju u vidjenju kuda svet ide. Stepić, (Geopolitika: ideje, teorije, koncepcije), s aspekta gepolitike i geekonomije, koristeći i stavove Aleksandra Dugina, stava je da svet ide ka novom bipolarizmu. Sa druge strane, Proroković, (Era multipolarnosti), oslanjajući se, pre svega, na neke istraživačke pravce studija bezbednsti i ponasanja ključnih igrača na svetskoj sceni, zaključi da se svet kreće ka multipolarnosti. Svakako, oba vrsna naučna radnika su svoje stavove pokrepili brjnim argumentima u delima koja napisaše. Takodje, mudri ostadoše obojica, te ostaviše mogućnosti da to što rekoše može biti i drugačije.

 

NOVI BIPOLARIZAM

 

Prošao je svet apsolutnog unipolarizma, kako Stepić naziva poslednju deceniju pršlog veka, nakon rušenja Berlinskog zida. Novi bipolarizam (pozajmica termina od Dugina), u stvari, jeste sučeljavanje (borba za primat) dva nova bloka: ATLANTISTI (SAD, EU i sledbenici) i ANTI-ATLANTISTI. Igrom slučaja (nepotpuna koincidencija), mapa sveta sa podelom na atlantiste i anti-atlantiste ima podosta sličnosti sa raspdelom zemalja sveta na one koje su priznale tzv. nezavisno Kosovo i one koje to nisu učinile.

 

Slika. Zemlje koje su priznale i koje nisu priznale tzv. nezavisno Kosovo

Prema podacima Kancelarije za Kosovo i Metohiju: 1) Nezavisnost tzv. Republike Kosovo je priznalo 109 država, od čega je osam država povuklo odluku o priznavanju (Nigerija, Oman, Sao Toma i Principe, Solomonska ostrva, Uganda, Burundi, Liberija i Surinam), 2) 87 država nije priznalo nezavisnost tzv. Republike Kosovo, 3) Broj stanovnika država koje su  priznale nezavisnost je 2.257.131.114, i 4) Broj stanovnika u državama koje nisu priznale nezavisnost je 5.335.357.477.

Ključne zemlje koje su priznale tzv. nezavisnost Kosova jesu SAD, većina zemalja članica EU i NATO, kao i  naši susedi, izuzev Rumunije i BiH. Sa druge strane, jednostrano proklamovanu nezavisnost Kosova nisu priznale najveće i najmnogoljudnije države, poput Rusije, Kine, Indije, Brazila, Argentine, Ukrajine, Indonezije i brojne druge, medju kojima i pet članica EU. Posmatrano sa aspekta stalnih članica Saveta bezbednosti UN, tri od pet (SAD, UK i Francuska) jesu, a dve (Rusija i Kina) nisu priznale tzv. nezavisnost Kosova.

MULTIPOLARNOST

Proroković, pak, stojeći na stanovištu strukturalnog realizma, stava je da se svet kreće ka multipoalrnosti (pravi razliku izmedju pojmova multipolarizam i multipolarnost). Tražeći potvrdu svojih stavova, Proroković daje analizu moći najrazvijenijih 20 zemalja sveta (G20) i izvodi opšti zaključak (Tabela) prema nekoliko konkretnih kriterijuma.

Tabela. Status članica G-20 po pojedinim kriterijumima

RBr Država Površina Populacija Vojni potenc BDP

HDI

(Polit. siromaštva)

Status

(Drugi priznaju)

1. SAD + + + + + ++
2. Kina + + + + -/+ +
3. Rusija + + + + +/- +
4. Velika Britanija +/- + + + +
5. Francuska -/+ +/- + + + +
6. Indija + + + + +/-
7. Japan + +/- + + +/-
8. Nemačka +/- +/- + + +-
9. Brazil + + +/- + -/+ -/+
10. Italija -/+ +/- + +
11. Turska +/- +/- + +/- -/+
12. Južna Koreja -/+ + + +
13. Saudi Arabija -/+ + +/-
14. Kanada + -/+ + +
15. Australija + -/+ + +
16. Meksiko + + + -/+
17. Indonezija + + +/- +/-
18. Argentina + +/-
19. JAR + -/+

Izvor: Proroković, Dušan, 2018:423

 

Iz slikovito prikazane prethodne tabele, (boje je postavio autor ovog teksta) Proroković je stava da bi prvih devet od najmoćnijih zemalja sveta mogli da budu „novi polovi“ ili grupa onih koji se imenuju kao supersila, velika sila i reginalna sila, odnosno koji će determinisati eru multipolarnsti, uz knstataciju da je „nezahvalno procenjivati koliko će tih polova da bude“.

BIPOLARIZACIJA MULTIPOLARNOSTI

Slažući se sa stavom navedenih autora da je unipolarnost ustupila mesto novim projekcijama međunarodnih uticaja, ipak, nisam pristalica ni da je na sceni bioplarnost (Stepić), a pogotovo ne da je nastupila multipolarnost (Proroković). Svet je još uvek u fazi sleganja tla od potresa koji je nastao rušenjem Berlinskog zida. Stoga, svet današnji okarakterisao bih kao Bipolarizacija multipolarnosti

Bipolarizacija multipoalrnsti podrazumeva lagano kretanje ka raspodeli moći u svetskoj zajednici na više polova (više od dva) , pri čemu ključni kriterijum – sopstveni interes, determiniše atribut – odnos prema poziciji i ponašanju SAD. Tako, bar prividno relativno jasnu situaciju imamo na jednom polu – kod tzv. atlantista (sledbenici SAD), dok broj suprotnih strana (polova) ima bar dvojicu protagonista (Rusija i Kina), sa više potencijalno uticajnih igrača, ali bez jasno deklarisanog lidera (vodje). Mnogima dominacija SAD ne odgovara, ali svako ima svoj poseban razlog – zbog čega.

Da bismo se okušali u nameri da budemo čim konkretniji, pokušajmo utvrditi kriterijume za – protiv – nejasno i kod bipoolarnosti i kod multipolarnosti, koji bi potvrdili polaznu tezu da svet nije ni bipolarana ni multiplaran već jeste nešto izmedju.

 

 

Tabela. Argumentacija nove bipolarnosti

ARGUMENTI ZA ARGUMENTI PROTIV NEDEFINISAN UTICAJ
Težnja za hegemonijom i nova strategija nacionalne bezbednsti  SAD Globalizacija medjunarodnih odnosa i neoliberalni trendovi Uloga Pokreta nesvrstanih
Opstanak i širenje NATO Očevidan globalni uticaj Kine u sferi ekonmije i finansija Pozicija islamskog sveta
Relativno visoka zavisnost EU od SAD u sferi bezbednosti i odbrane Vaspostavljanje pozicije  BRIKS Nova uloga Ujedinjenog Kraljevstva
 

Strategija nacionalne bezbednosti Rusije

Neskrivene (tinjajuće) ambicije vodećih članica EU za sopstvenim globalnim uticajem (otrgnuti se od uticaja SAD)  
 

Jačanje ODKB

Nastojanja za proširenjem broja stalnih članica Saveta bezbednosti UN  
Jačanje vojnih efektiva kod ključnih igrača Jačanje uticaja regionalnih sila  
Marginalizacija Saveta bezbednsti UN i česta upotreba veta Novi izazovi i pretnje bezbednosti  
Evidnetni i latentni sukobi (nevojni)  izmedju velikih sila    

Svaki od navedenih kriterijuma zaslužuje da bude opisan, što zbog limitiranosti obima teksta nećemo činiti. Odnosno, staćemo na stanovište da je poznavaocima problematike jasno šta koji od navedenih kriterijuma (argumenata) navedenih u Tabeli znači.

Argumentacija „za“ bipolarnost, logično, zavisi od toga koji stubac u prethodnoj tabeli ima prevagu u medjunarodnim odnosima. Posmatrani izolovano, svaki argument, sam po sebi, čini se prisutnim i uticajnim, medjutim, sasvim su mogući obrti situacije i jačanja ili slabljenja specifične težine svakog od navedenih kriterijuma. Ipak, treći stubac zaslužuje da bude malo rasvetljen.

Pozicija Pokreta nesvrstanih je bila značajna u nastajanju i periodu Hladnog rata (starog bipolarizma). Unipolarizam poslednje decenije prošlog veka, kao i neizvesnost početka novog milenijuma, malo su pomutili ulogu nesvrstanih. Pokušavajući da budemo objektivni, čini se razložnim zaključiti da taj pokret, iako mu je sam naziv antipolaran, ipak više naginje multipolarnosti nego novoj bipolarnosti.

Enigma je islamsko stanovništvo, koje sa oko 1,7 milijardi  stanovnika čini značajan deo ukupne populacije sveta. Iako nejedinstven („namerno“ ili sam od sebe razbijen) taj faktor, koji Stepić naziva Islamski Hertland, ne sme se zanemariti u projekcijama novih uticaja u medjunarodnim odnosima, pa bilo to i u svrstavanju oko nekog pola.

Možda provokativno zvuči karakterisanje da je nejasna pozicija Ujedinjenog Kraljevstva, ako se zna da im je EU bila „tesna“, odnosi sa Nemačkom i Francuskom konfliktni po pitanju vidjenja buduće projekcije Unije i da im je nedvosmisleno čvrsta veza sa SAD. Medjutim, nikada ne treba gubiti iz vida da je UK bila svetska hegemonistička sila i da će učiniti sve da joj eventualno ukazana prilika ne ispadne iz ruku. Stoga, iako se može smatrati da je UK napustilo (da li je?) EU da bi ojačao front SAD protiv Rusije i Kine, ipak, lični interes je uvek prisutan. Poznata je izreka Lorda Palmerstona: UK nema stalne prijatelje, već stalne interese.

Na sličan način može se skrojiti Tabela argumentacije za – protiv – nejasno kad je u pitanju multipolarnost, samo što će stupci jedan i dva da zamene mesta. Pri tome, stubac tri, u odredjenoj konstalaciji snaga i odnosa, može u celosti da udje u sastav stupca jedan – ZA multipolarnost.

Dakle, unipolarnost je za nama, ma koliko to SAD pokušavale da uviju u drugačiji milje na svetskoj sceni. Davanje packi (Tramp) i prijateljima i neprijateljima neće dugo moći da prodje bez odgovora druge strane (i od „prijatelja“ i od onih drugih). S druge strane, ne možemo se složiti da je novi biploraizam na sceni, iz prostog razloga što iako bi prihvatili da su atlantisti u relativnoj koheziji, ipak, drugi pol nije jedinstven, pa makar ko sa tog pola i koliko bio protivan ponašanju SAD i njegovih pratioca. Upravo netom rečeno čini i nemogućim za prihvatanje da je multipolarnost na sceni, iz prostog razloga što nijedna sila, osim SAD, do sada nije de fakto stabilno učvrstila poziciju stožera oko koga se okuplja siguran blok (više stožera – više blokova). Stoga, bipolarnizacija multiplarnosti može da bude korektan izraz za ono gde je svet, ali i kuda, bar u bližoj perspektivi, ide.

Srbija, kao ni bilo koja druga mala zemlja (pojedinačno posmatrano), nema uticaja na stvaranje novih globalnih odnosa, odnosno ona nije njihov subjekt, već objekt. Raspolućeni narod srpski i nedovršena nam država vape za jednom nacionalnom strategijom koja će, pred utvrdjivanja nacionalnih interesa i ciljeva, uvažiti projekcije razvoja globalnih uticaja i odnosa i mudro, znači ne žureći, ostati neutralna. Neutralnost više korespondira multipalnosti nego bipolarnosti, te je nadati se da će bipolarizacija multipolarnosti lagano prerastati u stvarnu multipoalrnost.

Balkan (baš kao i Bliski istok) je bio i ostao LAKMUS novih trendova regionalnog i globalnog dogadjanja ili njihova posledica. Dok se naše komšije takmiče u tome ko će se više dodvoriti jednom polu, umesto hvatanja koraka sa njima, budimo mudri (komšija je ponekad bliži od dalekog rodjaka), nadjimo načina da im prodamo svoje proizvode. Samo dok imamo šta da prodamo, bićemo solventni. Pri tome – zna se ŠTA NIJE NA PRODAJU!

Prof.dr Božidar Forca