Nakon što je u Republici Srbiji proglašeno vanredno stanje, prourokovano delovanjem javne opasnosti – korona virusa, na društvenim mrežama sam objavio kratak tekst, ukazujući na tri najbitnija elementa:
- da organi vlasti što pre donesu i objave akta o ponašanju u toku vanrednog stanja i da ih dopunjavaju u skladu sa situacijom,
- strategija informisanja i
- disciplina: da svako da svoj doprinos, koji objektivno može, u suprostavljanju javnoj opasnosti.
Taj kratki tekst, uglavnom, naišao je na pozitivne reakcije, ali je bilo i onih koji su imali maliciozan stav prema njemu. U tom smislu, osećam potrebu da malo konkretnije obrazložim svoje stavove. Težišno ću se zadržati na bezbednosti države i gradjana. Ovo iz osnovnog razloga što korona virus primarno ugrožava čoveka, a bez čoveka nema ni države.
- ORGANI VLASTI, AKTIVNOSTI I MERE
Nacionalna bezbednost Republike Srbije jeste objektivno stanje zaštićenosti njenih nacionalnih vrednosti i interesa od svih oblika ugrožavanja, te subjektivan osećaj bezbednosti građana Republike Srbije. Predstavlja rezultat uticaja strategijskog okruženja i preduzetih mera i aktivnosti državnih organa i institucija u izvršavanju bezbednosnih funkcija, te delovanja drugih subjekata u svim oblastima društvenog života.
Napred data definicija jeste prvi stav Strategije nacionalne bezbednosti Republike Srbije (2019).
Osnovne nacionalne vrednosti (Strategija) jesu: sloboda, nezavisnost, mir, bezbednost, demokratija, vladavina prava, socijalna pravda, ljudska i manjinska prava i slobode, jednakost i ravnopravnost građana, tolerancija, transparentnost, solidarnost, rodoljublje i zdrava životna sredina.
Ustav Republike Srbije, najvećim delom svog sadržaja, uredjuje vladavinu prava i ljudska i manjinska prava i slobode. Ljudska prava i slobode utvrdjeni su u Ustavu od člana 23 do člana 74. Pravo na život je jedno od prvih koja Ustav tretira.
Sistem nacionalne bezbednosti Republike Srbije štiti osnovne nacionalne vrednosti, a sastoji se iz UPRAVLJAČKOG i IZVRŠNOG DELA (Slika).
Ako se vratimo čoveku – gradjaninu, onda sistem nacionalne bezbednosti možemo da prikažemo i na drugačiji način (Slika)
Dakle, gradjani čine sve subjekte Sistema nacionalne bezbednosti. Pored toga, ogroman broj gradjana ostaje “nerasporedjen”. Upravo na te – nerasporedjen, odnosi se pojam GRAĐANI, kad je reč o subjektima Sistema nacionalane bezbednosti. To “nerasporedjen” može da ima dve kategorije: 1) onaj koji podleže nekoj obavezi (npr. radna, materijalna i vojna) i 2) onaj ko ne podleže nikakvoj obavezi po pitanju bezbednosti i odbrane (starije osobe, deca, osobe s posebnim potrebama, trudnice…).
KORONA VIRUS napada čoveka, dakle – sve subjekte Sistema nacioalne bezbednosti. Iako iskustva pokazuju da mogu biti zaraženi svi gradjani, bez obzira na starost, ipak, ta iskustva ukazuju da je rizična grupa starija populacija, pogotovo ako je opterećena dodatnim zdravstvnim problemima (vaskularni, dijabetes i druga).
Sistem nacionalne bezbednosti funkcioniše u miru, vanrednom i ratnom stanju. To da funkcioniše u navedenim stanjima podrazumeva da ima uspostavljenu organizaciju, sredstva, procedure (norme, standard, principe…) i planove rada, za svaka od navedenih stanja. Dakle, u sistemu nacionalne bezbednosti – SVAKO TRABA DA RADI SVOJ POSAO. To da svako radi svoj posao bliže je uredjeno po podsistemima (sistem odbrane – Vojska, policija, službe bezbednosti, kao i drugi subjekti od značaja za nacionalnu bezbednost, kao na primer ZDRAVSTVO, PRAVOSUDJE…).
VANREDNO STANJE
Za razliku od mirnodopskog stanja, Ustav i zakoni su utvrdili vanredno i ratno stanje. Zakonom je utvrdjena i vanredna situacija, koju Ustav ne poznaje. Do vanrednog stanja mogu da dovedu i vojni i nevojni izazovi, rizici i pretnje, a do vanredne situacije samo nevojni.
Vanredno stanje je utvrdjeno u Ustavu (čl. 200), a bliže uredjeno u Zakonu o odbrani, kao i podzakonskim aktima.
Vanredno stanje proglašava Narodna skupština, za ugroženi deo ili čitavu teritoriju Republike Srbije. Ako Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, VS zajedno proglašavaju predsednik Republike, predsednik NS i predsednik Vlade. Vanredno stanje se proglašava na period od 90 dana, a može se produžiti za još 90 dana
Ključni aspekt proglašenja VS jeste: 1) suspendovanje nekih ljudskih prava i sloboda koje su zajamčene Ustavom i 2) utvrdjivanje mera za funkcionisanje države, društva i gradjana u VS. Ustavom (čl. 202) je regulisano koja ljudska prava i slobode ne mogu da se suspenduju ni za vreme vanrednog stanja. S druge strane, mere koje donosi upravljački deo treba da odgovaraju razvoju sitacije i, u tom smislu, dopunjuju se tokom trajanja vanrednog stanja.
- STRATEGIJA INFORMISANJA
Sasvim je logično da običnom čoveku – građaninu nisu u potpunosti poznate odredbe normativnih propisa o vanrednom stanju, kao ni razvoj situacije, odnosno delovanje javne opasnosti u zemlji i okruženju. Stoga, čovek reaguje i samozaštitnički, gde može da podlegne glasinama do mere koje izazivaju paniku (na primer: prekomerna kupovina namirnica i lekova; redovi na benzinskim pumpama) i destruktivno delovanje.
VANREDNO STANJE JE KRIZA. Dakle, u uslovima vanrednog stanja vrlo je bitno KRIZNO KOMUNICIRANJE, ili STRATEGIJA INFORMISANJA.
Krizno komuniciranje – strategija informisanja za vreme vanrednog stanja treba da bude poznato najširoj javnosti, konstantno i vidno objavljivano tokom VS u svim medijima, počev od pres konferencija predsednika Republike i Vlade, do drugih ključnih oblika informisanja javnosti.
Ključni aspekti kriznog komuniciranja jesu:
– pravovremeno, potpuno informisanje o delovanju javne opasnosti i posledice,
– mere koje vlasti preduzimaju na suzbijanju javne opasnosti,
– mere koje se uvode za gradjane i ostale subjekte društva i države
– informisanje javnosti o kršenju i nepoštivanju uvedenih mera i sankcionisanje takvog ponašanja.
Krizno komuniciranje ima više nivoa. Napred navedeni jeste strateški nivo, koji daje ključne opšte informacije i podatke. Ostali nivoi kriznog komuniciranja odnose se na hijerarhiju u sistemu i na pojedine subjekte Sistema bezbednosti, koji postupaju dvojako: 1) obezbedjuju da mere vasti stignu do svakog gradjanina i 2) informišu one gradjane koji su u delokrugu njihove delatnosti koja nije opšteg značaja.
- DISCIPLINA
U opštem smislu posmatrano, disciplina je svesno izvršavanje prava i obaveza i izvršavanje zadataka od nadležnih nivoa, kao i poštovanje pravnih i običajnih normi ponašanja. Tako poimanje discipline dobija poseban aspekt za vreme nekog od stanja (vanredno ili ratno) ili vanredne situacije. Taj poseban aspekt ogleda se u sledećem:
- Da svako radi svoj posao u uslovima koje nameće vanredno stanje i uvedene mere. To je suština i smisao poimanja discipline za vreme vanrednog stanja.To podrazumva da će neki subjekti (ovoga puta ZDRAVSTVO, Policija, Vojska, Civilna zaštita) biti iznad praga redovnog naprezanja, što zahteva njihovu mobilizaiju. S druge strane, brojni subjekti (privatne firme, uslužne delatnosti, saobraćaj…) značajno će smanjiti ili potpuno obustaviti svoje delatnosti, ili ih obavljati na neki od utvrdjenih alternativnih načina, kao na primer:
– on-line nastava u školama i na fakultetima,
– prenamena pojedinih oblika obavljanja osnovne delatnosti (saobraćajne firme se stavljaju u funkiju civine zaštite, ugostitljske ustanove pripremaju hranu za posebne kategorije gradjana; firme koje imaju kapcitet, iako im to nije osnovna delatnost, obavljaju proizvodnju pojedinih artikala koje zahteva situcija…)
- Da se bezuslovno sprovode mere koje utvrdi vlast. To je drugi aspekt discipline. Organi vlasti putem mera koje uvode nastoje da suzbiju delovanje javne opasnosti. Najbolji efekat tih mera osetiće se ako se mere bezuslovno izvršavaju. U suprotnom, može se doći do pogrešnog zaključka da neka mera nije dala rezultat, a u suštini – ona nije ni sprovedena.
- Da se sve običajne norme ponašanja (svadbe, veselja, sahrane…) prilagode uslovima vanrednog stanja i uvedenih mera.
- Da se javno obznanjuju i pravno sankcionišu oni koji putem medija ili na drugi način sabotiraju sprovodjenje mera koje vlast uvodi, pogotovo ukoliko svojim delovanjem opstruišu uvedene mere, šire glasine i podstrekivaju na destruktivno ponašanje gradjana.
IZUZECI POTVRDJUJU PRAVILO
U Srbiji živi preko sedam miliona stanovnika. Svako, pojedinačno posmatrano, nalazi se u razičitim uslovima. Većina gradjana je u stanju da percepira i sprovodi sve mere koje se u vanrednom stanju uvode, kao i da izvršava svoje radne obaveze. Logično je da odredjeni broj stanovnika naše zemlje nije u stanju da samostalno sprovodi uvedene mere, niti da racionalno postupa u uslovima vanrednog stanja. Naime, postoje različite potrebe izvesnog broja gradjana koje nije moguće jedinstveno obuhvatiti obavezama i naredjenim merama (hronični bolesnici sa težim oblicima narušenosti zdravlja su tipičan primer). U tim situacijama i kod takvih slučajeva, vlast i nadležni organi mora da iznadju posebne mere kojim će regulisati status i odnos prema takvim osobama, a da to ne narušava opštu situaciju.
SOLIDARNOST
Interesantno je da se u svim do sada poznatim vanrednim stanjima, pa i ratnom, posebno pozitivnom “merom” pokazala solidarnost koju gradjani ispoljavaju prema odredjenim procesima. Taj čin, najčešće, ima psihološko dejstvo te pozitivan uticaj na mentalno zdravlje i pozitivnu homogenizciju mase u objektivno teškim uslovima života. Tapšanje zdrastvenim radnicima u 20.00 jeste tipičan primer. Medjutim, bezbroj je primera u kojima se solidarnost dokazuje i pokazuje. Poseban oblik solidarnosti jeste pružiti pomoć nemoćnom, što ne treba obrazlagati.
NAUČENA LEKCIJA
Najbolji planovi se nikada ne ostvare, to je neko davno rekao. To podrazmeva da u životu ne postoje iste situacije za koje je moguće u potpunosti predvideti kako će se odvijati i adekvatno reagovati. Jednostavno rečeno – u svakoj novoj situaciji se uči i prilagodjava.
Planovi, principijelno, jesu proizvod odluka nadležnih nivoa. Odluke se donose na osnovu činjenica i pretpostavki. Što je više činjenica, a manje pretpostavki, to su odluke svrsishodnije, a planovi realniji.
Kao osoba iz rizične grupe (vaskularni problemi, dijabetes, 63 godine života) nalazim se u samoizolaciji. Medjutim, iako sam u samoizolciji, kao profesor realizujm nastavu na više nivoa usavršavanja, peko Sistema učenja na daljinu ili ON-LINE (SKAJP). Odvojen sam od svojih ćerki i troje unučića, koje volim najviše na svetu. Odvojeno maršujemo i zajedno delujemo, da bi se i ubuduće još više voleli.
Prof. dr Božidar Forca