Nikada nije bilo lako biti žena na brdovitom Balkanu. Naše bake i prabake nisu imale ni polovinu prava koje žene danas uživaju. Međutim, čini se da ciljeve rodne ravnopravnosti nismo još uvek dostigli. Ovih dana, u jeku epidemije korona virusa, bukte seksistički napadi na još jednu ženu- dr Dariju Kisić Tepavčević
Od kako postojimo, kao ljudska vrsta, delimo se. Delimo se po nacionalnoj, verskoj i rasnoj pripadnosti. Delimo se po polu, seksualnoj orijentaciji, godinama starosti, poreklu, obrazovanju, društvenom statusu i položaju. Svrha svih naših podela je da se nekima omoguće veća, a drugima manja prava. Podele proizvode nejednake šanse i zasnivaju se u mnogome na karakteristikama koje dobijamo rođenjem, na koje ne možemo da utičemo, koje ne zavise od nas i za koje nemamo nikakvu odgovornost.Iako izgleda da smo kao celokupno društvo na globalnom nivou preležali mnoge podele i nipodaštavanja na osnovu prirodnih urođenih karakteristika realnost je ipak surovija. Svedoci smo da u svetu rastu ekstremizam, šovinizam i ksenofobija. No, da se manemo sveta i pogledamo u svoje dvorište.
Nismo poznati kao rasisti ni ksenofobičari ali muški šovinizam ili seksizam je ipak nešto što u Srbiji nikako ne možemo da iskorenimo. To se pokazalo ovih dana u jednom novom obliku, u jeku epidemije i putem društvenih mreža iskazani su u velikom broju seksistički stavovi prema dr Kisić Tepavčević, jednoj od epidemiologa kojoj je zapala i ne baš zahvalna uloga, da gotovo svakodnevno, u jeku epidemije, obaveštava javnost o razvoju situacije. Povodom ovih napada, kao urednik Odbrane i bezbednosti, a pre svega kao žena osećam potrebu da se obratim čitaocima časopisa koji uređujem.
ŠTA BEŠE RODNA RAVNOPRAVNOST?
Ako pođemo od toga da rodna ravnopravnost predstavlja podjednako uživanje prava kod muškaraca i žena i jednake mogućnosti u različitim segmentima društva (ekonomiji, politici, zapošljavanju..), videćemo da iako je Srbija prešla dalek put ipak nije stigla do krajnjeg cilja. Nacionalna strategija za unapređenje položaja žena i rodnu ravnopravnost usvojena je 2009. godine, a njen cilj je poboljšanje položaja žena i ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Takođe u Srbiji postoji Zakon o ravnopravnosti polova, donesen iste godine, a koji bliže obavezuje organe javne vlasti da razvijaju politiku jednakih mogućnosti kada su u pitanju polovi. Pored ovoga Vlada RS je osnovala i Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost 2014. godine, a pisano je i više akcionih planova za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija – Žene, mir i bezbednost u Republici Srbiji (trenutno aktuelan plan za period 2017-2020). Sproveden je čitav niz projekata kako kroz razne državne institucije, tako kroz nevladin sektor i međunarodne organizacije.
Međutim, pored svega navedenog položaj žena u Srbiji i dalje ne polazi od jednog od osnovnih načela ljudskih prava- Načela rodne ravnopravnosti i nediskriminacije. Danas sve više ima porodičnog nasilja, posebno onog nad ženama. Statistike su poražavajuće, broj ubijenih žena u Srbiji za proteklu deceniju nije opao ni za 1 procenat. Ali ono što je još pogubnije od nasilja je odobravanje istog od strane društva. U istraživanju koje je sproveo OEBS na 2023 žene (od 18- 74 godine starosti) u Srbiji u toku 2018. godine 5 od 6 žena smatralo je da nasilje nad ženama uobičajeno, a proganjanju je bila izložena svaka 10 žena. U izveštaju koji je OEBS sastavio nakon ovog istraživanja navodi se: ,,Tri od deset žena veruje da je porodično nasilje nad ženama privatna stvar, a skoro četvrtina smatra žrtvu odgovornom ili veruju da one preuveličavaju tvrdnje o zlostavljanju ili silovanju. Ova uverenja doprinose rodnoj nejednakosti i stvaraju okruženje u kojem se toleriše nasilje nad ženama”.

Pored crne slike o nasilju nad ženama treba pridodati da žene danas nemaju jednaku šansu za zapošljavanje kao njihove muške kolege, nemaju jednaka primanja i daleko je veći broj žena evidentiranih u zavodima za zapošljavanje nego muškaraca. Žena je jako malo u političkom aktivizmu, rukovodećim funkcijama i u bezbednosti i odbrani.
KOME DOKTORKA KISIĆ BODE OČI?
Darija Kisić Tepavčević je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde je danas i vanredna profesorka. Zamenica je direktora Instituta za javno zdravlje Srbije „Milan Jovanović Batut“. Epidemiolog i naučni radnik sa preko 100 objavljenih naučnih radova. Ovo je samo deo biografije Dr Kisić, namerno izdvojen jer je već opšte poznat javnosti.
Dr Kisić je kao i svi lekari ovih dana angažovana u suzbijanju epidemije covid-19 virusa. Međutim, više od većine lekara angžaovana je i u radu kriznog štaba za brobu sa ovim virusom koji je formirala Vlada RS. Doktorka nas jako smireno, strpljivo, stručno i pozivajući se na zvanične podatke svakodnevno informiše o epidemiološkoj situaciji u RS. Međutim, umesto da slušamo savete koje nam daje kao stručno lice, pojedini su našli za shodno da komentarišu njenu frizuru, način oblačenja, poreklo i da joj daju čak i preporuke čime bi trebala da se bavi. ODAKLE VAM PRAVO?
Lično tzv tviter zajednicu ne smatram relevantnom ni za šta osim za iskazivanje nezadovoljstva kroz jedini prozorčić u svet, koji imate, u vidu tviter naloga. Verujem da je jako frustrirajuće to što niste radili na sebi kao dr Kisić, ali to vam ne daje pravo na seksističke i šovinističke komentare. Ako vam žena ovakve biografije, pristojna u svakom smislu te reči, staložena i sa jasnim stavovima ne odgovara, ko bi vam onda odgovarao?
Jasno je da su društvene mreže omogućile da razna mišljenja izađu na videlo, ali ono što je poražavajuće je da u ovakvim okolnostima umesto solidarnosti ljudi koji toliko rade dok mi sedimo kod kuće (ili šetamo po parkovima) trpe napade.
Pogrdne komentare su u velikom broju pisale i žene, što nam govori o validnosti OEBS-ovog izveštaja. Žene misle da je normalno da trpe nasilje, uvrede i seksizam. Kao društvo to odobravamo, smejemo se i šalimo sa takvim napadima bez razmišljanja da li su osnovani i kako se oseća onaj kome su upućeni. Dokle god to budemo radili ovo društvo neće biti zdravo. Naše majke, sestre, koleginice i komšinice trpeće danas uvrede, a sutra batine. Prekosutra ih neće biti.
Pokušajte da kao ,,isfrizirana bosanka” doktorirate ili napišete 100 naučnih radova, da vidite koliko su vaša poređenja neumesna i da to što je isfrizirana pored tolikog obima posla je samo njen dodatni napor.
Srbija mora da stane na put ovakvim ispadima bili oni pojedinačni ili grupni. Odgovornost je kako na vladi, tako i na medijima (prvi napad na dr Kisić bio je od strane novinara, a vezano za lapsus o datumu pojave prvog slučaja obolelog od covid-19), ali i na svakom pojedincu koji ovako nešto odobrava.
Rodna ravnopravnost nije samo strategija, deklaracija, akcioni plan ili zakon. Rodna ravnopravnost je promena svesti i promena načina na koji se gleda uloga i prava žena i muškaraca, a to zahteva konkretne mere na svakodnevnom nivou. Rodna ravnopravnost nije rodno senzibilni jezik (koji ni ja ne koristim kao što vidite), već poštovanje i jednakost. Nadam se da će doktorka Kisić ostati prkosno uspešna, lepa, kulturna i pristojna uprkos tviterašima i da će nas i dalje voditi kroz borbu sa epidemijom, a da ćemo mi posle epidemije biti malo pametnije, solidarnije i rodno ravnopravnije društvo.
Budite mi bezbedni i ostanite kod kuće.
Glavni i odgovorni urednik Jasmina Andrić