KORONA VIRUS I KRIZA DEMOKRATIJE

Pomalo neočekivano, najviše uspeha u borbi protiv korona virusa imaju zdravstveni sistemi država koje nemaju klasično demokratsko političko uređenje

 

Iako se demokratski uređena društva smatraju za najpogodnija mesta za život, korona virus urušio je njihove zdravstvene sisteme i tako pokazao velike slabosti najpoznatijih demokratski uređenih država. SAD su od kraja Hladnog rata pa do danas delovale superiorno i nedodirljivo skoro u svakoj sferi života, bila ona vojna, politička, ekonomska, tehnološka ili medijska međutim korona virus je bacio na kolena američki zdravstveni sistem i posle dugo dugo vremena vidimo SAD razorene na nekom polju javnog života. Nevidljivi neprijatelj ismejao je američku demokratiju i pretvorio Veliku jabuku u veliki grad duhova.

Situacija u zapadnoj Evropi je i više nego zabrinjavajuća. Epidemija u Italiji je najveća katastrofa ove države još od Drugog svetskog rata dok se Španiji broje desetine hiljada mrtvih. Sve je veći broj zaraženih u Francuskoj, Britaniji, Nemačkoj i Švajcarskoj koje važe za države ljudskih prava, demokratije i republikanizma. Razvijene države demokratije za sada su platile najvišu cenu korone bez obzira na superioran ekonomski i politički položaj u odnosu na druge države koje imaju manji stepen demokratije.

Sa druge strane države koje se najbolje bore sa korona virusom su države sa mnogo manje demokratije od država zapadne Evrope ili SAD, a to su Kina, Singapur, Rusija ili Izrael. Države koje su mnogo odlučnije ukidale zagarantovana prava svojim građanima uspele su da iskontrolišu epidemiju korona virusa. Od početka epidemije u Kini gde se virus prvo proširio prošlo je 3 meseca i ako pogledamo rezultate jasno će se videti da države sa manje demokratičnosti i manjom aktivnosti civilnih društava imaju veći kapacitet da se odupru ovakvim problemima.

Metode kojima su se ove države služile kako bi iskontrolisale ovu epidemiju nisu ni malo demokratske ali su dale rezultata. Kina, Rusija i Singapur koriste metode kontrole, nadgledanja i ograničavanja kretanja celokupnog stanovništva i to su mere koje su potpuno suprotne demokratiji i zapadnom načinu života. Striktno ograničavanje ljudskih prava jeste ono protiv čega se bore civilna društva pa je tako teško zamislivo da bi se ove mere mogle primeniti u zapadnoj Evropi ili SAD, makar sa takom efikasnošću koje ove mere pokazuju u nekim autoritarnim državama.

Sa jedne strane imali smo pre par nedelja žurke na Floridi kojima su prisustvovale hiljade ljudi koji su na na neki glup način prkosili koroni i tako predstavljali svojevrsnu biološku bombu koja će eksplodirati u danima koji slede, dok sa druge strane imamo potpunu nadzor stanovništva i instaliranje kamera ispred stanova obolelih u Kini kako bi se u potpunosti kontrolisalo njihovo kretanje. Autoritarne države poput Kine pokazuju svoju efikasnost ne samo u primeni nedemokratskih mera već i primeni novih tehnoloških dostignuća pa situacija u toj državi podseća na svetove iz romana poput „1984“ ili trilogije „Četvrti predeo“ u kojima ljudi žive u uslovima potpune kontrole i nadzora. Pored velikog broja kamera u Kini se koriste specijalne aplikacije na telefonu koje određuju dužinu karantina ili prate neposlušne građane. Organi reda koriste specijalne vizire koji mogu da prepoznaju lice i identifikuju osobu pa tako možemo reći da je epidemija od Kine napravila jedno mesto koje liči na nekakav futuristički svet. U Singapuru se koriste aplikacije koja može registrovati određene kontakte između ljudi dok u Južnoj Koreji organi vlasti prate kretanje stanovništva preko smartfon aplikacija i upotreba kreditnih kartica.

Ove nesvakidašnje mere doprinele su efikasnosti autoritarnih i poludemokratskih režima da iskontrolišu ovu opasnost koja nanosi veliku štetu državama prosperiteta. Striktna kontrola, disciplina i nadzor sigurno će pojačati političku moć ovih država na globalnom planu takođe očekuje se da će i ekonomska kriza koja nam sleduje u ovim državama biti dosta slabija mada je to teško tvrditi zbog velikog uticaja globalizacije i povezanih bankarskih sistema.

Korona virus jasno pokazuje krizu demokratskih sistema koje nisu bile spremne na ovakve probleme pa je sada ceo svet svestan da „neprikosnoveni“ demokratski režimi na čelu sa SAD nisu nedodirljivi i nezamenljivi kako je to opisano u sad već prilično iskritikovanom Fukujaminom delu „Kraj istorije“. Zdravstveni sistemi koji su više skoncentrisani na zdravlje siromašnog dela stanovništva kao što je slučaj u Kini pokazali su se mnogo spremniji nego sve klinike zapadne Evrope koje su skoncentrisane na akumulaciju kapitala. Tramp mnogo više govori o ekonomskim merama kako bi se iskontrolisala ekonomska kriza nego o merama kojima bi se iskontrolisao korona virus i u tome je možda jedna greška zapadnog sveta u obuzdavanju virusa.

Verovatno nikada nećemo saznati da li je korona virus deo samo nekog globalnog socijalnog eksperimenta u kome se svi nalazimo ili je čista kazna prirode za neodgovorno ponašanje ljudi, ipak u ovom trenutku to i nije toliko bitno koliko je bitna ideja kako sačuvati ljudske živote i kako će svet izgledati posle epidemije. Ova situacija poslužila je kao reklama za nepopularne mere kontrole koje su se pokazale ne samo korisnim nego i nužnim. U narednom periodu videćemo da li će države zapadnog sveta početi zvanično koristiti ove autoritarne mere (pošto nezvanično sistemi masovne konrole postoje veoma dugo pogotovo u SAD i Velikoj Britaniji ) kako bi postigli svoje političke i ekonomske ciljeve u budućnosti.

Piše: Petar Milošević