REČ UREDNIKA: ZAŠTO SMO GINULI NA KOSOVU?

Pre dva dana obeležena je godišnjica završetka bitke na Košarama. Međutim, priča o herojima sa Košara je ove godine u senci Putinovog zalaganja za kompromisno rešenje kosovskog pitanja, a ništa manje vredan pažnje ispostavio se najavljeni sastanak predstavnika Beograda i Prištine u Beloj kući

 

Bitka na Košarama je bila sukob Vojske Jugoslavije i terorističke OVK koja se odigrala između 9 aprila i 10 juna 1999. godine. Sukob se odvijao za vreme bombardovanja SRJ od strane NATO saveza. Tako je OVK pored podrške Vojske Albanije imala zaleđinu i u NATO bombama. Napadači su želeli da izvrše kopnenu invaziju na prostor Kosova i Metohije i da preseku komunikacione kanale VJ u Prizrenu i Đakovici.

Zauzimanje šireg reona na ovom prostoru je sprečeno delovanjem pripadnika Vojske Jugoslavije kroz teške borbe. Međutim, nedovoljan broj vojnika i podrška albanske strane i NATO-a rezultirali su time da je OVK uspela da zauzme karaulu Košare. Posebno otežavajuća okolnost u ovom sukobu bila je upotreba zabranjenih kasetnih bombi kojima je NATO avijacija gađala vojnike VJ. Ipak NATO plan o zauzimanju Metohije i otvorenoj invaziji nije dovršen ni uz upotrebu zabranjenih bombi.

Gubici na obe strane nisu bili mali. Oko 108 pripadnika VJ i 200 pripadnika OVK je izgubilo život po zvaničnim izveštajima, a pretpostavka je da je život izgubilo još više ljudi. Među poginulima se našao i ruski dobrovoljac Vitalij Glebovič, a svojim herojstvom se posebno istakao pripadnik Vojske Jugoslavije Tibor Cerna, koji se svesno i namerno izložio snajperski mecima kako bi otkrio polažaj albanskog snajperiste.

Ovi sukobi završeni su kada je potpisan Kumanovski sporazum, OVK je razoružana, VJ se povukla a na Kosovo je došao KFOR. Od tada do danas Srbija ne priznaje takozvanu državu Kosovo kao nezavisnu. Svoje heroje sa Košara smo pamtili i poštovali dok smo godinama unazad trpeli pritiske o rešavanju kosovskog pitanja, a u tom procesu smo se uvek, znajući koga podržavaju SAD, oslanjali na kakavu takvu podršku Rusije. Ono što zabrinjava je promena odnosa ruske strane prema rezoluciji 1244, pa se ovih dana pitamo ako treba da se odreknemo jedine garancije koju imamo (1244) zašto su naši heroji ginuli na Kosovu?

MOSKVA O KOSOVU

Do nedavno je ruska strana slala jasne poruke kada je u pitanju rešavanje kosovskog pitanja. Stav je bio da se situacija na prostoru Kosova i Metohije mora posmatrati isključivo kroz rezoluciju 1244 SB. ,,Moskva zalaže za uzajamno prihvatljivo rešenje Beograda i Prištine, ali bazirano na rezoluciji 1244 SB UN“ je rečenica koja se najčešće našla u odgovorima ruskog predsednika na pitanja o situaciji u južnoj srpskoj pokrajini.

Upitan za ovo pitanje Putin je vešto izbegavao da daje konkretne predloge i detalje ali je uvek ukazivao na nepoštovanje odredaba rezolucije 1244. Posebno se osvrtao na odredbu koja zabranjuje prisustvo drugih snaga sem onih koji su pod kontrolom UN i na to da ova rezolucija dozvoljava prisustvo određenog broja pripadnika srpskih snaga na prostoru Kosova i Metohije. Dakle sticao se utisak da je za Moskvu neprihvatljivo bilo kakvo rešenje kosovskog pitanja koje se temelji na nezavisnosti Kosova. Međutim sa dolaskom novog ruskog ambasadora u Srbiju, Bocan Harčenka, primetni su i novi stavovi koje Ruska Federacija zauzima prema kosovskom pitanju.

U januaru 2019. godine bivši ambasador RF u Srbiji, Aleksandar Čepurin, izjavio je ,,da se Rusija strogo pridržava Rezolucije 1244, da ne priznaje državu Kosovo, te da samo Beograd i Priština, bez pritiska Zapada, mogu da se “dogovore o statusu i stepenu autonomije te pokrajine”. Dok u maju ove godine aktuelni ambasador RF u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko izjavljuje sledeće ,, Definitivno rešenje kosovskog pitanja treba da bude utvrđeno u SB UN donošenjem nove rezolucije koja bi zamenila važeću Rezoluciju 1244“. Ovakav zaokret u stavovima ruskih zvaničnika je u najmanju ruku šokantan za srpsku javnost.

Pored toga vest koja je dodatno podgrejala priče o revidiranju ruskih stavova je jučerašnje saopštenje Kremlja u kome se navodi ,, Tokom detaljne razmene mišljenja o rešavanju kosovskog pitanja, Vladimir Putin se založio za izradu kompromisnog rešenja prihvatljivog za Beograd, koje mora da odobri Savet bezbednosti UN“.

Da li Moskva odustaje od Kosova kao strateški značajnog dela Balkana? Da li je je izgubila svoje geopolitičke interese u ovom delu Evrope ili je po sredi nešto drugo?

VAŠINGTON ČEKA KOSOVSKI RASPLET

Ova 2020. godina je godina izazova za SAD. Pored posledica pandemije korona virusa i antirasističkih nemira koji su nastali kao reakcija na smrt Džordža Flojda, ovo je i izborna godina za SAD. Čini se da američka moć sve više slabi i u tom kontekstu trampovoj administraciji je neophodna spoljnopolitička pobeda. Bojno polje je suženo, a kosovsko pitanje je idealan poligon za izigravanje mirotvorca i učvršćivanje poljuljane pozicije svetske sile broj 1.

Ričard Grenel je putem tvitera najavio sastanak predstavnika Beograda i Prištine ni manje ni više nego u Beloj kući. Javnost u Srbiji se odmah zapitala šta će biti ponuđeno na tom sastanku i da li će na stolu biti priznanje Kosova u otvorenoj ili zatvorenoj formi.  Tako su se pojavili navodi da će se priznanje Kosova odigrati uoči Vidovdana, što je predsednik Srbije kategorički negirao. Dok je lider pokreta Samoopredeljenje i bivši premijer tzv Kosova, Aljbin Kurti, izjavio da će u Vašingtonu biti ,,serviran sporazum“.

Da li Amerika ima rešenje za kosovski problem i da li to rešenje istovremeno odgovara Rusiji mi ne možemo sa sigurnošću znati. U teoriji moguće je napraviti rezoluciju koja će zameniti 1244, a koja će Rusiji poslužiti kao platformsko rešenje naročito kada je reč o Abhaziji i Južnoj Osetiji. Ali gde je tu Srbija? Gde su naši interesi? Da li smo poput Cerne na meti neprijateljskog snajpera svesno i namerno i još jednom zašto smo ginuli na Kosovu?

Budite mi bezbedni i pamtite heroje

Glavni i odgovorni urednik Jasmina Andrić