ARKTIK I NOVE BEZBEDNOSNE IGRE

Odnosi na Arktiku su godinama bili dobro uređeni usled postojanja otvorenog dijaloga između Arktičke Petorke i putem Arktičkog saveta. Nažalost od 2014. godine i zahlađenja odnosa između Rusije i ostalih članova Arktičkog saveta, stvaraju se uslovi za destabilizaciju Arktika, za šta je zainteresovana Kina i drugi igrači na geopolitičkoj sceni, samo, do čega će to dovesti?

Simbol Arktičkog saveta

Arktik kao strateški prostor, pun resursa postao je veoma interesantan za ,,velike” igrače od Drugog svetskog rata. Nafta, gas, zlato, rude, minerali, trgovinski putevi, riba i strateška pozicija su ono što bi svaka država želela za sebe. Nakon raspada SSSR-a, diplomatija je imala prevagu te sukoba oko ovog prostora nije bilo, već je došlo do organizovanog dijaloga i međunarodnih odnosa koji su se pored bilateralnih sporazuma  ostvarivali kroz Arktičku Petorku i Arktički Savet, dve međudržavne organizacije koje su održavale mir i saradnju na Arktiku.  Arktička petorka je grupa pet arktičkih država (Kanada, Danska, Norveška, Rusija, Sjedinjene Američke Države) koja deluje u rešavanju arktičkih poslova. Za razliku od ad hoc prirode Arktičke Petorke, i uprkos tome što je proizvod neobavezujuće  Deklaracija iz Otave iz 1996.  godine Arktički savet je relativno stalno i uređeno telo koje je ,,polu međunarodna organizacija” ali koja sebe označava međuvladinim forumom na visokom nivou koja predstavlja prostor i okvir za zajedničku državnu akciju. Stalne članice ovog tela su Kanada, Danska, Norveška, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Finska i  Island dok se posmatrači prijavljuju samoinicijativno i čine ih tri grupacije ne-arktičke zemlje, međunarodne organizacije i nevladine organizacije.

Stanje mira je ostalo do danas ali sa prisvajanjem Krima 2014. godine od strane Ruske Federacije počinje zahlađenje odnosa i početak čestih provokacija i optužbi za narušavanje dogovora među članicama Arktičkog Saveta. Strateško nadmetanje je povećalo intenzitet, dok je podstaknuto retorikom koja se mogla čuti poslednjih meseci u medijima NATO zemalja i sve većim ulaganjima SAD-a u svoj program nacionalne bezbednosti na Arktiku, kao i povezanim vojnim aktivnostima NATO-a. Ovo je za Rusiju svakako pretnja njenim interesima na Arktiku, te i ona priprema svoj odgovor kroz dodatni vojni anganžman ali i podsticanje naseljavanja i razvijanja ruskih arktičkih teritorija, što se može videti i kroz Strategiju za razvoj Arktika do 2035. godine koju bi u skorije vreme trebalo da potpiše predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin.

Ruske jedinice na Arktiku

Ostale članice Arktičkog saveta su preko više tela predlagali otvaranje dijaloga kroz forum koji bi trebalo da bude domaćin ragovora o vojno-bezbednosnom stanju na Arktiku. Takođe Sergej Lavrov je tokom visoke međunarodne Arktičke konferencije sa Putinom u aprilu 2019. predložio da se godišnji sastanci načelnika Generalštaba zemalja članica Arktičkog saveta ponovo održe. Za Lavrova bi takvi sastanci mogli postati efikasan mehanizam za održavanje bezbednosti na Arktiku, koji se od 2014. obustavljeni. Kada pogledamo sadašnju situaciju, neophodni je rešiti vojno-bezbednosne odnose na Arktiku i odnose Arktičkih zemalja po pitanju nacionalne bezbednosti kroz dijalog, kako bi se izbegli konflikti u budućnosti.

Tako smo od 2019. godine videli veliki broj naslova prvenstveno iz NATO zemalja koje su bili vezani za Arktik, te se pisalo o novom hladnom ratu koji podgreva Arktik. Ovo je pratilo optužbe američke administracije da postoje velike Ruske vojne akcije na Arktiku koje narušavaju mir. Ruska strana se nije naročito obazirala na ove optužbe, te ih je samo negirala.Sergej Rjabkov zamenik ruskog ministra spoljnih poslova je jednom prilikom izjavio da su navodi Vašingtona da Rusija sprovodi vojne aktivnosti na Arktiku prouzrokovane  američkom politikom da odvrati Moskvu ali je naglasio da postoje brojni primeri konstruktivne rusko-američke interakcije u okviru Arktičkog saveta i izrazio nadu da Arktik ostaje “oaza međusobnog razumevanja i praktične interakcije”.

Jedinice SAD na Arktiku

Pored toga interesovanje drugih sila za ovaj prostor je povećan od 2010. godine. Tako je Kina koje je posmatrač u Arktičkom Savetu od 2013. donela poseban dokument 2018. godine kojim predviđaju Arkitik kao prostor od strateškog značaja za Kinu i koji treba iskoristiti za velike infrastruktrne projekte, eksploataciju resursa i korišćenje putnih pravac za uspostavljanje Polarnog Puta Svile. Nordijske zemlje su već označile Kinu kao hibridnu pretnju koja može destabilizovati Arktik.

Kako se navodi u izveštaju Nordijskog spoljnog i bezbednosnog izveštaja Kinesko prisustvo i strateški interes za Arktik imaće posledice na bezbednosnu politiku Arktičkih zemalja. Oni navode da su do sada su kineske vojne aktivnosti na Arktiku bile veoma ograničene, međutim, kineska vojska je sada počela da jača svoje znanje o Arktiku.

„Široko zanimanje nekolicine aktera za Arktik naglašava značaj dobro delujuće, multilateralne saradnje, pri čemu Arktičke države moraju preuzeti odgovornost i igrati ključnu ulogu u interesu Arktičkog okruženja i njegovih društava. Nordijci bi trebalo da imaju za cilj da formulišu zajedničku nordijsku politiku koja olakšava partnerstvo sa državama koje dele slične poglede na implikacije povećane kineske arktičke angažovanosti. “

Kinesko prisustvo je sve veće na Arktiku

Takođe, Evropska Unija ima svoju posebnu politiku prema Arktiku, gde vidi priliku da kroz saradnju sa svojim Evro-atlantskim partnerima dođe do još jačeg uticaja kao međunarodna organizacija. Neočekivano, Kanada je 2013. godine blokirala da EU postane članica Arktičkog saveta, koja je se dogodila zbog zabrane uvoza fokinog mesa i krzna u EU.

Najveće žrtve ne saradnje Arktičkog saveta su svakako narodi starosedeoca koji žive u ovim prostorima i koji su dugo bili diskriminisani od strane velikih država kao što je to bio slučaj Kanade prema ,,prvim narodima”. Udruženja naroda starosedelaca su priznati kao članovi Arktičkog saveta.

Arktik se svakako podgreva od strane SAD, Rusije i Kine i očigledno je da ove države neće prestati da traže nove oblasti za svoje sukobe i dokazivanje u međunarodnoj areni. Ostale članice Arktičkog saveta neće dozvoliti eskalaciju u neprijateljstvima ali su svesne toga da se dijalog na vojnom i bezbednosnom planu mora obnoviti dok nije kasno. Pred njima je svakako izbor da li će Artktik ostati oaza saradnje i nauke ili će prerasti u sukob koji će dodatno povećati temperaturu globalnog zagrevanja. Svakako, klimatske promene će značajno uticati i na dalji razvoj odnosa na Arktiku i celoj planeti. Svedoci smo raznih događaja kojim priroda pokazuje da je moćnija od čoveka, od poplava preko pandemije koronavirusa do velikih požara, dok se dešavaju veliki izlivi opasnih materija na Arktiku i upotreba raznih sredstava i tehnologije koja negativno utiče na životnu sredinu. Možemo se nadati da veliki razumeju da svetu nije potrebno još jedno konfliktno područije, već da moraju postajati  i oaze mira.

 

Miloš Tišma