NOVI POREZ EVROPSKE UNIJE ZA NERECIKLIRANU PLASTIKU- A SRBIJA?

epa06831062 Indian children plays amidst left over eatables and plastic waste, near the Arabian Sea coast at Mahim beach in Mumbai, India, 22 June 2018. According to media reports, the government of the western Indian state of Maharashtra ban the use of many plastics. The prohibition will include plastic bags, and single-use items such as cups, plates and spoons. EPA-EFE/DIVYAKANT SOLANKI

Članice Evropske unije će morati od 1. januara 2021. godine da plaćaju porez na nereciklirani plastični ambalažni otpad. Da li znate kako se inače postupa sa ovim otpadom i kakva je situacija u Srbiji?

 

Plastika je uvedena u masovnu proizvodnju negde početkom 20veka, a nakon toga sve više plastike se proizvodilo svake godine. Plastika je jeftin materijal, visokootporan i ima široku praktičnu primenu. Sve to je doprinelo da imamo nove tone i tone plastike širom sveta. Samo u EU se godišnje napravi oko 28 miliona tona plastičnog otpada. U proizvodnji plastike prednjači Kina, a prati je EU i SAD.

Plastika je u širokoj upotrebi iz prakričnih i ekonomskih razloga. Međutim, šteta koju nanosi ova vrsta otpada je nemerljiva. Ekolozi često upozoravaju da su okeani prekriveni plastikom i da nismo svesni šta činimo životnoj sredini koristeći plastične materijale.

KUDA SA PLASTIČNIM OTPADOM?

Plastika je lagani materijal koji se dobija iz nafte, a vreme raspada je jako dugo, u zemlji ostaje preko 100 godina. Zapravo ovaj materijal je jako složen po hemijskom sastavu, što znači da postoji više vrsta plastike. Tačnije postoji ih sedam. Ovo je jako značajno kada se govori o reciklaži plastike jer razvrstana plastika omogućava lakšu reciklažu.

U svakodnevnom životu se najčešće koriste predmeti od plastike koji su za jednokratnu upotrebu kao što su plastične kese, slamčice i pribori za jelo. Praktičnost ovih predmeta ogleda se u tome što su jeftini, a nekada ih dobijamo i besplatno uz druge proizvode,  i ne moramo da ih pripremamo za narednu upotrebu. Takođe kada bacamo takav otpad i ne razmišljamo kuda on dalje ide i da li smo možda imali opciju da iskoristimo predmete napravljene od drugih materijala.

Plastika je lak materijal pa se procenjuje da ona čini 9% od ukupne težine otpada, ali zapreminski gledano taj procenat se povećava na 32 %. Osim zagađenja u vidu nagomilavanja plastike u prirodi, problem nastaje i kada dolazi do neadekvatnog spaljivanja plastike kada se u prirodu oslobađaju toksični gasovi. Plastika koja se nađe na deponiji tokom razlaganja ispušta metan koji je mnogo štetniji od CO2 u smislu izazivanja efekta staklene bašte. Nagomilana plastika u vodotokovima može da izazove zastoj i poplave u pojedinim mestima. Takođe ovo je problem i na globalnom nivou pa se tako često pojave vesti o nasukanim kitovima čiji su stomaci puni plastike. Neka od upozorenja kažu da će 2050. godine biti više plastike nego ribe u okeanima. Posledice zagađenja morske i rečne ribe su zaista složene, a ne treba da zaboravimo da ribe jedu tu plastiku, a ljudi jedu ribe.

Dakle, šta činiti sa plastikom? Najbolje je da je ne koristimo, a ako već moramo onda da se trudimo da nadoknadimo štetu prirodi tako što ćemo se uključiti u reciklažu. Reciklaža je proces koji je skuplji od ponovne proizvodnje plastike, ali nas spasava zagađenja i omogućava da se jedna ista plastika koristi više puta.  U procesu reciklaže plastični otpad se razvrstava, pere čisti i usitnjava. Na kraju se dobija granulat koji može da se koristi za ponovnu prozivodnju plastičnih predmeta.

ŠTA RADI EVROPSKA UNIJA?

Plasticni predmeti, izvor world tourism organization https://www.unwto.org

Evropska unija je veliki proizvođač plastike, a znatan deo plastičnog otpada se izvozi .U EU se od 28 miliona tona plastičnog otpada koji se proizvede na godišnjem nivou, reciklira samo 30%. Dok se ostatak spaljuje ili razlaže na deponijama. Realni potencijali za reciklažu nisu iskorišćeni.

EU je u toku 2015. godine donela Akcioni plan za cirkularnu ekonomiju, koji je na neki način dobio svoj nastavak u Strazburu 2018. godine u vidu Strategije Evropske unije za plastiku. Ovom stretegijom regulišu se tokovi proizvodnje, upotrebe i odlaganja plastike, a prate je i propisane mere kojih bi trebalo obezbede uspeh ove strategije. Krajnji cilj je da se do 2030. godine reciklira i stavi u ponovnu upotrebu sav plastični otpad koji se nalazi na teritoriji EU.

Da se EU bavi problemom plastičnog otpada govori i vest da će članice EU morati da od 1.januara 2021. godine plaćaju novi porez na nerecikliranu plastiku. Porez će se uplaćivati u budžet unije, a čini deo paketa mera za oporavak od posledica pandemije korona virusa. U zaključcima Sveta EU navodi se da će porez biti obračunat na osnovu stope od 0,80 evra po kilogramu sa mehanizmom koji bi trebalo da spreči preterano umanjenje nacionalnih doprinosa. Takođe, govori se i o mogućnosti uvođenja CO2 poreza koji bi se odnosio na zemlje koje imaju emisiju ovog gasa veću od referntnih vrednosti.

Ovaj porez će plaćati države članice, a ne građani pa možda porez i nije najadekvatniji termin. Pitanje je kako će članice prikupiti novac i kako će to uticati na lanac snadbevanja i proces proizvodnje plastike.

SRBIJA SE TRUDI

Postoji šala koja govori o tome kako slovenski narodi vole da skupljaju različite vrste kesa. To negde i jeste istina jer u većini kuća na balkanu možete pronaći buljuk plastičnih kesa. Istraživanja kažu da prosečan Srbin dnevno upotrebi 7 kesa, a u Srbiji je na godišnjem nivou upotrebi i odbaci 2 miliona plastičnih kesa.

Stanje sa zaštitom životne sredine u Srbiji nije sjajno ali da smo se bar probudili po pitanju prekomerene upotrebe plastičnih kesa govore nam mere koje su uvođene u protekle 2 godine. Prodavci i lanci trgovnskih marketa su počeli da uvode u upotrebu papirne umesto plastičnih kesa ili da destimulišu kupce da uzimaju plastične kese tako što ih naplaćuju. Cene su simbolične kreću se od 1 do 15, 20 dinara za kesu u proseku, ali ipak primetno je da su se kupci osvestili pa sve više sa sobom nose kese koje su ranije pazarili ili cegere napravljene od krpe ili nekih drugih materijala.

Takođe u Srbiji se postepeno budu svest o potrebi recikliranja plastike, tako možemo videte sve više ljudi koji sakupljaju plastične flaše i sličan otpad. Takođe u Beogradu je primetno više kontejnera koji odvajaju otpad, pa se tako plastični otpad odvaja od ostalog što omogućava lakšu pripremu za reciklažu. PET reciklaža je prvi recikler u Srbiji i na njihovom sajtu se navodi da možete sakupljati:

PET – plastične flaše i boce od vode, sokova, piva, ulja, jogurta
PE – polietilen – plastične folije i kese
PP – polipropilen – plastične kanistre za ulje, boce od hemijskih preparata, burad
HDPE – polietilen – veoma tvrdu foliju, zatvarače, plastične flaše…
LDPE – polietilen – belu tanku foliju za pakovanje paketa pića

Dakle situacija je daleko od dobre ali trudimo se. Pošto nismo članica EU novi nameti se ne odnose na nas ali svakako da možemo očekivati u budućnosti zahteve za podizanje standarda kada je u pitanju reciklaža plastičnog otpada.

A vi dragi čitaoci razmislite da postanete lincencirani sakupljač, em što  ćete  doprineti smanjenju plastičnog otpada em možete nešto i zaraditi.

Čuvajmo prirodu jer ona čuva nas!

Jasmina Andrić

foto izvor za naslovnu fotografiju: Epa ilustracija