ŠTA JE I GDE JE PROBLEM?

PROLOG: Bezbroj puta u toku nastave sokolio sam svoje studente u pripremi predispitnih obaveza. Najčešće sam im govorio: I kada mislite ne znate odgovor na pitanje koje dobijete, uvek postoje opšta (pod)pitanja koja mogu pomoći: ŠTA-ZAŠTO-KO-KAKO (KADA-GDE-S KIM-ČIM). Oko tih podpitanja (kostur) pokušajte da konstruišete odgovor (meso) na Vaše konkretno pitanje. Nisu to izvorno moje reči, nego sam ih pozajmio iz teorije menadžmenta (organizacije) od Isaka Adižesa. Duga je priča kako je taj „moj“ savet „pomogao“ nekima u praksi, pogotovo na Fakultetu političkih nauka. Ali, nešto drugo je naša tema.

PROBLEM

Rečnički posmatrano, problem se najčešće vezuje za: 1) patnje (nedaće) koje su zadesile čoveka i 2) ono što treba da se izvrši, ono čemu nešto ili neko služi. Opštiji pristup terminu “problem”, pak, zalazi u sferu logike I filozofije, te se pod njim podrazumeva: pitanje, zadatak koji čeka rešenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba rešiti; zagonetka. Kao glavni problem čovečijeg mišljenja smatraju se u filozofiji: problem odnosa duha i materije, problem istine i stvarnosti, suština prostora i vremena, materija i sila, poreklo i suština života, poreklo i suština duše, problem slobodne volje i vrednosti, poreklo i budućnost ljudskog roda…

U istraživačkom smislu posmatrano, problem je ono što ima rešenje (za šta se traži rešenje). Dakle, kako ćemo na Mesec i Mars, ili kako pobediti korona virus, jeste problem, ali kako na Pluton nije problem (za sada). U naučnom smislu posmatrano (istraživački poduhvat), iz problema (širi aspekt) izdvaja se predmet, te utvrđuju cilj(evi), hipoteze, način i opravdanost istraživanja.

Kuda odosmo?

Vraćamo se na Zemlju. Dakle, prethodno nam je ipak trebalo da malo bolje razumemo ono što sledi.

Šta je problem (What is the problem?)

Počela je školska godina. Pa šta? Pa traje epidemija korona virusa. Pa šta? Pa brojke zaraženih i umrlih su veće nego u vanrednom stanju. Pa šta? Pa očekuje se novi pik. Pa šta? Pa starije generacije su opet na udaru. Ma nemoj, kako? Pa neko mora da vodi decu u vrtić i školu, ako oba roditelja rade. Ko će, ako ne baka i deko. Pa šta je problem? Pa zdravlje, kako ne razumeš. Zar hiljadu puta nismo čuli – odvojite decu od bake i deke…Ma nemoj, a škola?

Problem 1: školska godina

Problem 2: zdravlje

E, pa ne može u naučnom istraživanju dva problema! Dobro, napravićemo da je problem: Školska godina u uslovima opasnosti korona virusa po zdravlje stanovništva. Al ga sroči! Malo ti je BRE dugačak taj problem. E brajko, treba da znaš metodologiju. Nije to problem, nego predmet istraživanja. U naslovu (preliminarno određenje) predmeta, nezavisna varijabla je školska godina, a zavisna – delovanje korona virusa. Jesi li siguran? Da nije nezavisna delovanje korona virusa (sigurno deluje), a zavisna (zavisno od virusa) školska godina? Ti će me učiš…!

Ko se iole bavi istraživanjem može do unedogled da nastavi prethodnu skazku.

Stvarno, ŠTA JE PROBLEM? Za koga? Pa za državu, brate (za Krizni štab).

Za ministra prosvete…(dugačak naziv) problem je školska godina. Za ministra zdravlja, problem bi trebalo da bude zdravlje stanovništva. Za epidemiologa – statistika; za virusologanepoznato u najvećem delu, ali su tri glavne preporuke: maska, distanca, higijena. Vidi, niko više ne spominje bake i deke.

Dakle, ne znamo šta je problem!

GDE JE PROBLEM? (Where are the problem?)

Pitanje gde je problem nije isto što i pitanje U ČEMU JE PROBLEM (to ne znamo).

Pa, da li znamo gde je problem? Pa, nije kod nas. Pa kako to? Pa svi ga guraju od sebe. Ma daj, kako ga guraju od sebe kad se ne zna šta je problem? I, gde ga to guraju, u maske, distancu, higijenu…u šta? Ne brate u šta, nego kome! Zar nisi čuo onu – prebaci loptu u njihovo dvorište?

Opet skazka (istinita). Supruga i ja imamo troje unučadi. Tokom vanrednog stanja i kasnije, maksimalno smo se tgrudili da budemo distancirani od unučadi (vapaj struke, vlasti i dela razuma). Teška srca, ali tako je bilo. Paralelno sa dolaskom jeseni, pomno smo pratili zavrzlame (problem) oko polaska dece u vrtić i školu. Od naših troje unučadi, jedno ide u vrtić, drugo je pošlo u prvi, a treće u treći razred. Joj naše radosti i muke. Roditelji rade. A baka i deko?

Školska godina mora da počne (Prozor noćas mora pasti)! I poče (pade). Ministarstvo, istine radi, „namučilo“ se da osmisli hiljadu načina realizacije nastave, od predškolskog uzrasta, do studentarije, na srpskom i jezicima manjina… Maksimalno su opterećene škole, nemoj samo da neko ne izvrši naređeno. Našavši se između Ministarstva (čekića) i roditelja (nakovanj), škole program maksimalno svališe na roditelje, staratelje, bake i deke i NN osobe… Pri ovome ni malo ne zanemarujemo stvarni učinak učitelja i vaspitačica, higijenskih radnica (čistačice, kako deca kažu) i drugog osoblja. Ali, dobro znamo šta smo razgovarali telefonom sa školom, a šta se „mora“ raditi. Da li je nastava u školi ili ON-LINE, kako se popularno kaže, za roditelje koji rade, a imaju decu u nižim razredima, je isto – gotovo nerešivo pitanje. Odamah bi rekli – pa nije problem ako nema rešenja. Ko će decu voditi u školu, jedni od 8 do 10.30, drugi od 10.30 do 12.30, jedni u boravak…A tek ko će deci pomoći da prate ON-LINE…? Bake i deke (ko ih ima).

Pa, gde je problem?

Pa, kod bake i deke. Kako znaš, kad kažeš da se ne zna šta je problem? E, vidiš, tu se moramo vratiti na metodologiju istraživanja. Dakle, cilj nije bilo zdravlje, već da počne školska godina. Posle cilja, slede hipoteze. Osnovna hipoteza o početku školske godine u uslovima epidemije korona virusa (koja ne jenjava – stabilna je u neizvesnosti) glasi: Mlada populacija, koja inače lako podnosi korona virus, ukazuje da je matematičko očekivanje teže zaraze i smrtnosti (ne daj Bože) podnošljivo (u proseku, bolje nego u zemljama okruženja). Al’ ga sroči, otkud ti to? Ma čekaj, osnovna hipoteza ima i razrađujuće. Prva razrađujuća hipoteza glasi: Ako decu u školu vode roditelji, ili sa njima realizuju ON-LINE nastavu, težih zaraza i smrtnosti neće biti. Druga razradjujuća hipoteza glasi: Ako decu u školu vode bake i deke i sa njima realizuju ON-LINE nastavu, neće doći do težih zaraza i smrtnosti, ako bake i deke nose maske, distanciraju se od unučadi i peru ruke (higijena). E, svaka ti čast, al ga sroči.

Dakle, ako sam razumeo, problem je školska godina i taj problem je kod baka i deka. A korona virus? Ala si razumeo….

Čekaj, pa ti reče da istraživanje ima i način i opravdanost. Da. Način istraživanja, pre svega, odnosi se na obuhvat i primenjene metode. Obuhvat je jedna velika osnovna škola, a metoda – posmatranje. I? Pa vidi, ono što sam video (posmatranje), u ogromnom broju po decu u školu dolaze bake i deke. Ali, u toku posmatranja sam i čuo (kad su roditelji koji rade u pitanju): prestala sam da radim, šta ću, takva je situacija, deca su najpreča; uzela/o sam slobodno/bolovanje/neplaćeno, videću kasnije, valjda će se poboljšati stanje; ili – kidnuo/la sam na tren s posla; ili – dobar mi gazda, razume da se po decu mora…Ju, strašno…daj Bože…

E, dobro ti to posmatranje. A opravdanost? Opravdanost čega? Pa istraživanja. Kojeg istraživanja? Pa ti reče da si istraživao u velikoj školi, metodom posmatranja. Ma nije to istraživanje, to je realan život.

EPILOG

Ala se ispričasmo. Čekaj, a gde ti je onaj Adižes s početka priče i onoliki broj podpitanja…? Kako bi glasio Adižesov odgovor na tvoja glavno-postavljena naslovljena pitanja?

E, to je filozofija realnog života, a ne za istraživanje.

ŠTA: Lek protiv korona virusa

ZAŠTO: Velika smrtnost zaraženih od korona virusa, posebno starije populacije i osoba sa pratećim hroničnim obolenjima

KO: Zdravstvo (naučni instituti)

KAKO: Naučno-istraživačkim radom, podrazumevajući i testiranje na populaciji

KADA: Odmah

GDE: Kod onih koji znaju i imaju razvijen zdravstveni i naučni sistem

S KIM: Za sada samostalno, jer je to privilegija (SZO se protivi, ali…)

ČIM: Znanjem i parama.

 

Ala ga sroči. A bake i deke?

Kod onih koji se ne uklapaju u Adižesova pitanja, bake i deke su kolateralna šteta. Ne čitaš kolumne. Pa zar u jednoj od prethodnih kolumni nismo pričali o tome da ljudi žive kako hoće, kako mogu i sve više – kako moraju.

 

SRCE ZA UNUKE!

 

Prof.dr Božidar Forca