SPOJENI SUDOVI: PALJENJE LINIJA VATRE

PROLOG: Postoji anegdota koja, otprilike, glasi: U istočnom delu naše zmelje, gde je izražen antagonizam – biti viši od komšije, razbuktalo se nadmetanje dve porodice oko toga čija će kuća biti veća, šira. Obe porodice su u inostranstvu, a kuće čuvaju baba ui deda. Kako bi jedan komšija podigao sprat, napravio metalnu ogradu (skuplja od kuće), ili proširio imanje, tako je drugi rušio postojeće, nadograđivao i širio da ga pretekne. U tom nadmetanju naišla je poplava, koja je izazvala klizište prostora gde su se nalazile kuće „zavađenih“ porodica i obe srušila.

U kakvom svetu živimo? Odgovor na ovo pitanje zavisi od toga iz koje sfere (od koga) dolazi. (Geo)političari će kazati da dolazi vreme multipolarnosti. Ekonomisti će reći da smo u tranziciji neoliberalnog kapitalizma. Predstavnici socijetalnog pristupa međunarodnim odnosima govoriće o sukobu globalizacije, fragmentacije i identiteta. Ekolozi će zabrinuto podviknuti da se preterano troše resursi planete Zemlje, a da životna sredina grca u problemima. Vojnici se opremaju, jer dok je vojski biće i ratova. Dok se konstruktori međunarodnih odnosa bave svojim strategijama, KORONA virus neumitno juriša ka „n-tom“ talasu ili piku, a temperatura (ne ljudskog tela) raste ka tački paljenja.

Zašto sam odabrao napred navedene oblasti pogleda na savremeni svet? Zato što one, u opštem, oslikavaju bezbednost savremenog sveta preko tzv. sektora bezbednosti: politički, ekonomski, socijetalni, ekološki i vojni.

SPOJENI SUDOVI

Spojeni sudovi su sudovi koji su povezani tako da tečnost može da prelazi iz jednog u drugi. Dakle, otvor mora biti dovoljno veliki da tečnost može proći kroz njega i na dovoljno niskoj visini, barem do nivoa tečnosti u svakom od sudova. Da bi sudovi bili otvoreni od gore, dovoljno je da imaju nezanemarljiv otvor. Nivo tečnosti se meri u horizontalnoj ravni.

Zakon se objašnjava time da u tečnosti koja makroskopski miruje, sile pritiska moraju biti u ravnoteži u svakom deliću tečnosti. Pošto pritisak u tečnosti zavisi samo od visine tečnosti i njene gustine, a spolja deluje jednaki atmosferski pritisak, sledi da usled jednakosti pritisaka na nekom nivou, i visine stubova tečnosti moraju da budu jednake u svakom deliću tečnosti na toj visini, tj. u svakom sudu.

U slučaju da se u spojenim sudovima nalaze različite tečnosti sa različitim gustinama, nivo tečnosti u sudovima neće biti jednak.

Koincidencija spojenih sudova sa međunarodnim odnosima jeste vrlo prepoznatljiva i ilustrativna, samo na svoj način. Savremeni svet je u eri globalizacije, poznatoj po konotaciji – „svet je postao malo selo“. Čovek stvara mnoga dobra da olakša i produži život na planeti Zemlji. S druge strane, čovek je stvorio i mnoga oružja da uništi drugog čoveka, a što preti da ugrozi planetu kao celinu. Dobre vesti se brzo šire, a loše još većom brzinom. Sve što je u jednom delu sveta nastalo, relativno brzo će biti poznato svim delićima planete. Ono što je dobro, imenuje se kao „komšijsko voće u mom dvorištu“ (Sokrat), a loše kao „zaigraće mečka i pred tvojim vratima“.

LINIJE VATRE

LINIJE VATRE jeste sintagma koju je među prvima obznanio bivši državni sekretar SAD Džon Keri (2015), govoreći o sukobima u Ukrajini, istakavši da se neke zemlje (Srbija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Moldavija, Gruzija…) nalaze na „liniji vatre“ izmedju Rusije i SAD zbog „nerašćišćenih“ suokoba interesa tih velikih sila. Nakon tog stava Džona Kerija, pojedini analitičari su „linije vatre“ koristili u različite svrhe, dodajući im i druge regione i zemlje, izvan onih koje je apostorfirao imenovani američki diplomata. U skladu s navedenim, potrebno je malo šire sagledati genezu dolaska do „linija vatre“.

Hegemonija i interesne sfere

Istorijska je činjenica da su u međunarodnim odnosima raznih perioda razvoja roda ljudskog i njegovih zajednica, nastajala i nestajala cartsva (Grčko, Rimsko, Kinesko, Mongolsko, Britansko…). U nastojanju za čim više imati i vladati, trebalo je ovladati. Prostori su se množili i širili do granice – možeš kako hoćeš, ali ne dokle hoćeš. Sinusoida nastajanja i propadanja carstava, po inerciji, vukla se do 20. veka, s bezuspešnim pokušajem Nemačke da je nastavi u prošlom veku.

Posle II svetskog rata, nastaje neuspeli pokušaj da se „popravi“ promašeni projekat Lige naroda (nastala između dva svetska rata). Drevna carstva zamenila je težnja za hegemonizmom novog doba, prepoznata pod sintagmom „ineteresne sfere“. Utakmica zapada i istoka u ovladavanju interesnim sferama, imenovana kao Hladni rat, privremeno je obustavljena u poslednjoj deceniji prošlog veka.

I u carstvima i u krojenju interesnih sfera, čitavi regioni, države, narodi…okupljani su u „jedan atar“, a da se pri tome nije vodilo računa o značajnim razlikama „zauzetih“ teritorrija i na njima živuće populacije. Ili, još drastičnije, lansirana je krilatica da – nejednakosti zbližavaju. Ari, hektari i mnogo snažnije dimenzije prostora „NOVIH ATARA“ rasli su geometrijskom progresijom, dok evidentne nejednakosti unutar njih nisu „naduvale balon“ do pucanja. Pucanje balona prvo je prepoznatljivo kao antikolonijalizam XX veka u međunarodnim odnosima. Tamo gde balon nije pukao, a atar ostao nedefinisan zbog sukoba neohegemona, tinjala je vatra, po modelu – kad tad.

U nastojanju da Globalni svet (savremeno društvo) izbegne „pucanje balona“ nastajale su i širile su se brojne inicijative iz domena navedenih sektora bezbednosti. U državocentričnom međunarodnom poretku, koji neoliberalni kapitalizam nije uspeo da nadmaši (Kraj istorije – Fukujama), ređali su se „mehanizmi“ spašavanja balona, prepoznatljivi kao: Ujedinjene nacije (sa Savetom bezbednosti), Međunarodni monetarni fond, Svetska trgovinska organizacija, Svetska banka, svetska….Sve „svetsko, a naše“, govorili bi zlobnici iz reda hegemona.

U tome „svetsko, a naše“, zaboravljen je običan čovek i njegova okolina. Taj čovek i njegova okolina, teritorijalno posmatrano, „podstrekivan“ od moćnika ili „sopstvenim“ univerzumom, suprostavlja se globalizaciji, ali i novom hegemonizmu. Pokušaji „zabadanja kočića oko malih atarića“, uglavnom, ostaju bezuspešni i jesu novi generator kriza i sukobljavanja u međunarodnim odnosima.

Paljenje fitilja

Hladni rat je sintagma koja, u najopštijem, simboliše odnose zapada i istoka (NATO-VU) u kome nije došlo do oružanog sukoba između dva najsnažnija političko-vojna bloka ikada formirana u istoriji. Međutim, u toku tog Hladnog rata odvijali su se regionalni i lokalni sukobi u kojima su svetske sile (SAD i SSSR), neposredno i posredno, demonstrirale svoju moć i ispitivale metode i sredstva na „poligonima“ širom sveta.

Daleki istok (Koreja), Indokina, Bliski istok, Kavkaz, Balkan… postali su žarišta sukoba na kojima se vatra ugasila nije. Irak, Avganistan, Zapadni Balkan, severna Afrika, Sirija, južna Amerika i sada Kavkaz, jesu tinjajuća zgarišta na kojima se, povremeno, potpaljuju fitilji nakon „prestanka“ Hladnog rata. Događa li se to tek onako, onako tek ili baš ONAKO kako zamišljaju svetski moćnici. Naime, poodavno je Horovic kaozao: antagonizmi unutar pojedinih država prerastaju u sukob i oružano nasilje, kada jedna od strana zadobije značajniju stranu podršku.

Slike rata su zastrašujuće. Nekontrolisano ubijanje, masovna razaranja, spaljeno, srušeno, reke izbeglica, stradanje civila…, jesu vidljivi pokazatelji neobuzdanog nasilja, mržnje i dubokog korena sukoba. Slike sukoba u svet odlaze preko kontrolisanih medija, ali i na druge načine, zahvaljući pre svega društvenim mrežama. S druge strane, nepomirljivo sukobljene strane se pozivaju da obustave neprijateljstva. Koji cinizam!

Nagorno Karabah jeste teritorijalni deo Azerbejdžana, pretežno naseljen Jermenima. Nakon raspada SSSR, pokrajina Nagorno Karabah („planinski crni cvet“) je proglasila nezavisnost od Azerbejdžana koju niko priznao nije. Najžešći sukobi između Jermenije i Azerbejdžana, oko Nagorno Karabah, trajali su od 1988 do 1994. Privremeno zaustavljeni antagonizmi tinjali su u bezbroj bezuspešnih pokušaja stranog faktora da „izmiri“ sukobljene strane. Krčag je išao na vodu i slomio se septembra meseca ove godine. Zašto, zašto baš sada, kako…samo su neka pitanja koja traže odgovor.

Oružani sukobi u Nagorno Karabahu, nezavisno ili teorijom spojenih sudova, potpalili su sukobljavanja u Gruziji, Kirgistanu, sa podgrejavanjem antagonizama u Ukrajini, Belorusiji. Formalno, sve oko Rusije. Da li je Rusija meta, ili? Nedvosmisleno, sa svim tinjajućim tačkama oko sebe (Gruzija, Kirgisatn, Jermenija, Ukrajina) Rusija ima dodirnih tačaka. Rusko angažovanje u tim područjima je različito, od direktnih oružanih sukoba sa nekom od strana, do podrške nekoj strani u sukobu i jednog od protagonista u brojnim mirovnim procesima.

Sukobi u Nagorno Karbahu, kao i Gruziji, Kirgistanu, Ukrajini, pre svega, imaju etnički karakter. Taj karakter, kad se prebaci na područje državnosti, ima jasnu sliku svrstavanja stranog faktora, opet motivisan etničkim faktorom, ali i drugim interesima.

Po difoltu, međunarodna zajednica ostaje nemoćna u pokušaju da nove sukobe spreči ili zaustavi. Deklarativni poziv za pomirenjem i prekidom sukoba ostaje bez efekta, dok se neposredno ne uključe najzainteresovanije strane. Te strane, iz sopstvenih interesa, nastupaju različito. Principijelno, taj nastup kreće se od direktrne i nedvosmislene podrške jednoj od strana u sukobu (primer turske podrške Azerbejdžanu), do obuhvatnijeg poimanja prekida sukoba po modelu sile – dođite kod nas da razgovaramo (Rusija o sukobu u Nagorno Karabahu). Dana 09.10. strane u sukobu u Nagorno Karabahu su se sastale u Moskvi i „dogovorile“ primirje u oružanim dejstvima na nekoliko sati (dana). Već viđeno!

Sukob u Nagorno Karabahu izazvao je različite komentare i poređenja sa sličnim sukobima ili žarištima. Ne mali broj analitičara pokušao je da identifikuje sličnost tog sukoba sa sukobom na Kosovu i Metohiji. Drugi su pak više pažnje posvetili sličnosti sa sukobom u Ukrajini (Dombas i Krim) i Gruziji (Južna Osetija i Abhazija), ili potencijalnim žarišem u Moldaviji (Pridnjestrovje). Neki su izveli paralelu sukoba u Nagorno Karabahu i tinjajućih antagonizama u Bosni i Hercegovini, kao i u Sandžaku (Raška oblast) u Srbiji. I tako redom…

Potpaljivanje (Zapadnog) Balkana.

Destrukcija socijalitstičkog lagera u Evropi, nakon rušenja Berlinskog zida, išla je „mirnim“ putem, osim na Balkanu. Nije Balkan tek onako okarakterisan kao „bure baruta“. Snažna podrška destrukciji (razbi-raspad) SFR Jugoslavije, od strane zapada je više nego evidentna, a rešenje izgleda „nije moglo da se nađe“ osim potpaljivanja regiona (SFRJ).

Činjenica je da su zapadne zemlje podržale secesionističke napore bivših republika SFRJ, a da su vojno, posebno 1999. godine, dejstvovale samo po srpskoj strani (Republika Srpska i SRJ).

„Smirivanje“ tenzija na prostoru bivše SFRJ, koji je imenovan kao Zapadni Balkan, dovršeno je samo u njegovim delovima koji nemaju atribut „srpsko“. Tako, ne mali broj analitičara sa zapada, na Zapadnom Balkanu je video samo tri ključna problema: 1) spor Makedonije i Grčke oko imena, 2) Sukobi u BiH i 3) Pitanje Kosova i Metohije. „Dogovorom“ Makedonije i Grčke oko imena (Severna Makedonija), kako kažu zapadni analitičari, ostala su dva ključna bezbednosna problema u kojima su glavni protagonisti Srbi (BiH i Kosovo). Ako se zna da i Srbija i Republika Srpska imaju zavidan nivo odnosa sa Rusijom (strateško partnerstvo), time pitanje potpaljivanja žarišta dobija još malo jasniji izgled.

Da li zapadni analitičari zatvaraju oči i uši pred očevidnim „simbioza delatnostima“ zvanične Albanije i privremenih organa vlasti na Kosovu (i Metohiji)? Hoće li, po zakonu spojenih sudova, biti potpaljen fitilj na Zapadnom Balkanu, ostaje da se vidi. U mnogome, to će zavisiti od pozicije i ponašanja Rusije u „brigama oko nje“.

Linije vatre su samo privremeno „slabile“ širenjem pandemije Korona virusa. Poziv Generalnog sekretara UN da se obustave sukobi tokom pandemije nisu bili ključni jezičak na vagi da to tako i bude. Rasplamsavanje sukoba u Nagorno Karabahu, Kirgistanu, Belorusiji, Gruziji…. jeste potvrda navedenom. Hoće li delovati zakon spojenih sudova, nije samo retoričko pitanje? Zajednički neprijatelj – korona virus, samo je dodatno iskorišćen da se nagomilani antagonizmi državocentričnih odnosa još više zategnu.

EPILOG

Klizište je srušilo kuće naših aktera s početka priče. Ali, devizni priliv stvaran decenijama potpomogao je da se „nadmetanje komšija“ nastavi. Inat + devizitet=identitet.

Korona virus je uzdrmao svet i sve do tada uspostavljene vrste odnosa. Ali, državocentrični antagonizmi nisu oslabili i samo su dobili na zamahu.

Spojeni sudovi najviše zavise od pritiska i otvorenosti za taj pritisak, kao i od gustine tečnosti.

Gašenje požara je posledica, a ne uzrok. Sprečiti dovod „kiseonika“ na tinjajuću vatru jest ključ uspeha u protivpožarnom delovanju. Međutim, činjenica je da, ne samo što se dovod kiseonika ne sprečava, već se i ulje doliva na zgarišta.

Sve okolnosti (za sada) pokazuju da nema voća u dvorištu, a mečka igra. Neće to bez đavla proći!

Prof.dr Božidar Forca

Naslovna fotografija: Objavila Jermenska vojska, a preneo The New York Times