KAKO PREPOZNATI EKSTREMIZAM KOD MLADIH?

Ekstremizam na prvi pogled deluje lak za prepoznati ali su primeri osoba koje su radikalizovane izvršile ili planirale napad pokazale da nije slučaj. Pored toga se pokazalo da je ekstremizam najispoljeniji kod mladih

Ekstremizam deluje da je lako prepoznatljiv, da se kod određenih pojedinica i grupa mogu prepoznati određeni simboli, ponašanje, stavovi, stil oblačenja i pripadnost nekoj ideologiji. Pored toga prema nalazima nezavisnih istraživačkih centara prosečna starost 29 počinilaca  terorističkih akata iz SAD u periodu 2016-2018 bila 28 godina (u rasponu od 17 do 49 godina) u vreme kada su uhapšeni ili ubijeni. Prosečna
starost počinilaca koji su izvršili napade u Severnoj Americi i Evropi nakon formiranja ISIS samoproglašenog kalifata u junu 2014. bila je stara 27,3 godine dok je prosečna starost pojedinaca iz SAD uhapšenih zbog povezanosti sa ISIS-om bio 26. Tako da je neophodno prepoznati ekstremizam kod mladih za šta postoji niz preporuka.

POKAZATELJI EKSTREMIZMA KOD MLADIH

Poznavanje indikatora da su mladu u opasnosti, pod uticajem ekstremističkih narativa ili da su radikalizovani moglo bi sprečiti akti ekstremističkog nasilja. Svako može biti radikalizovan, ali to što je upečatljivijevo jeste da su  čini deca i mladi dosta ranjiviji. Deca i mladi pod rizikom od radikalizacije izražavaju više indikatora:

Imaju nisko samopoštovanje

Zbunjeni su oko njihove vere, osećaja pripadnosti ili identiteta

Žrtve su maltretiranja ili diskriminacije

Osećaju se izolovano ili usamljeno

Doživljavaju vidljiv stres ili depresiju

Proći kroz prelazni period u svom životu

Ljuti su na druge ljude ili vladu

Osećaju ljutnju zbog toga kako ih društvo tretira ili vidi

Veoma je teško znati u kojoj fazi pojedini stavovi mogu postati opasni, ili da li se mlada osoba eksploatiše i manipuliše da postane deo ekstremističke grupe. Znaci nisu uvek očigledni, ali pokazatelji da je mlada osoba radikalizovana mogu uključivati:

Povlačenje iz porodice i prijatelja ili promena kruga prijatelja, neprijateljstvo prema drugima, razgovor i priče kao iz scenarija ili knjige, nespremni da razgovaraju o svojim stavovima, povećani nivoi besa, tajnoviti su posebno oko onoga što rade na internetu, korišćenje ekstremističkih izraza za označavanje ljudi ili podsticanje nasilja, izražavanje vrednosti ekstremističkih ili terorističkih organizacija (uključujući političke ili verske), podrška nasilju i terorizmu prema drugim kulturama, nacionalnostima ili religijama, čitanje, pisanje ili stvaranje umetničkih dela koja promovišu ekstremističke vrednosti, smatraju sebe za mučenika, posedovanje ekstremističke literature ili drugog materijala ili pokušaj pristupa ekstremističkim veb lokacijama, posedovanje bilo kakvog materijala o oružju, eksplozivu ili vojnoj obuci, promena odeće, sastajanje sa strancima, opsednutost društvenim mrežama i sadržajima na internetu, strah, citiranje ideoloških vođa i tako dalje.

Ovi znaci ne znače nužno da je mlada osoba radikalizovana. Ponekad ovo može biti normalno tinejdžersko ponašanje ili pokazatelj da se nešto drugo dešava, ali jesu indikatori da se  veća pažnja mora posvetiti mladoj osobi koja ispoljava neku od ovih indikatora. Konkretni primeri su napadači u Krajstčerču i u Beču 2020. godine.

Brendon Tarant

Brenton Tarant(29 u trenutku napada), ubio je 51 osobu u Krajstčerču na Novom Zelandu 2020.godine. U istrazi je došlo do zaključka da je napadač dugo pod ekstremističkim uticajem i radikalizacijom te da je on počeo da formuliše plan godinama ranije, a njegov cilj je bio da „nanese što je moguće više žrtava“.Prikupio je informacije o džamijama na Novom Zelandu – proučavajući mape, lokacije i dodatne detalje – sa ciljem da ih napadne u vreme kada bi objekti bili najprometniji. U mesecima pre napada, otputovao je u Krajstčerč i leteo dronom iznad svoje glavne mete, džamije Al Noor.Takođe je planirao da gađa džamiju Ashburton pored džamije Al Noor i Islamskog centra Linvud, ali je priveden dok je bio na putu do treće džamije.Na dan napada pucao je na ljude na ulici dok su pokušavali da pobegnu iz džamije Al Noor. Po izveštaji, on nije bio prepoznat kao ekstremista pod uticajem radikalne desnice, iako su postajali indikatori da jeste, što se smatra velikom greškom sistema bezbednosti Novog zelanda.

Kujtim Fejzulai

Kujtim Fejzulai imao je 20 godina u trenutku terorističkog napada u kome je stradalo najmanje četiri osobe, a više od 20 povređeno, . Fejzulai je rođen u Austriji od roditelja etničkih Albanaca iz Severne Makedonije. Prema izveštajima, Fejzulai je navodno bio radikalizovan u džamiji Melit Ibrahim kao tinejdžer i dodatno je radikalizovan od strane ISIS-ove onlajn propagande. Fejzulai je ranije bio osuđen za pokušaj prelaska turske granice u Siriju da bi se pridružio ISIS-u. Turske vlasti su 2018. uhapsile Fejzulaija zbog sumnjivog ponašanja i deportovale su ga u Austriju. Fejzulai je 25. aprila 2019. osuđen na 22 meseca u austrijskom zatvoru. Međutim, Fejzulai je pušten rano u decembru 2019. pod uslovom da bude redovno pod nadzorom službi za uslovnu kaznu i da će učestvovati u programu deradikalizacije. Iako je bio indentifikovan kao ekstremista, Austrijski sistem deradikalizacije je zakazao.

 

PERIOD UTICAJA U EKSTREMISITIČKIM GRUPAMA

Kada mlada osoba bude izložena ekstremističkim narativima, ona može pod konstatnim uticajima biti podložna radikalizaciji i tako preći liniju i preći u nasilje. Prem istraživanju Globseka skoro 64% ​​(ili 126 od 197) pojedinaca iz uzorka počinilaca povezanih sa ISIS-om u Evropi  prvo su bili izloženi radikalnoj ideologiji pre više od šest meseci do njihovog hapšenja. Štaviše, u 38 slučajeva prvo izlaganje ekstremističkim uticajem se dogodilo više od 5 godina pre njihovog hapšenja, izvršavanja akta ili smrti u terorističkom napadu. Ovo naglašava činjenicu da je značajan deo ekstremista sastavljen od pojedinaca sa ne tako dugim zapisima o učešću u radikalnim mrežama u Evropi. Takav nalaz ide u prilog zaključcima izveštaja kanadskog Bezbednosno-obaveštajne službe, koja je na to ukazala u Kanadi, „brzina mobilizacije za teroriste  traje u proseku 12 meseci“, ali odstupa od nalaza nemačkih istraživanja o stranim borcima te zemlje, od kojih „skoro polovina (46%)  napustila Nemačku i otišla u Siriju u roku od godinu dana nakon početak procesa radikalizacije, dok četvrtina odlazi u roku od šest meseci od početak ovog procesa.

Ovo nam govori da je ključno da se prvi znaci ekstremizma prepoznaju što pre, a u ovoj proces otkrivanja ekstremizma pored roditelja, obrzovnih institucija moraju učestvovati verske zajendice, subjeti sistema bezbednosti i građani uopšte. Prevencija je svakako ključ u prevenciji radikalizacije i nasilja u svakom obliku, a prepiznavanje ekstremizma kod mladih je u tome ključno kako bi se isti sprečili da deluju.