NEKA SE SPREME MAĐARI

Kako se rušilački pohod Ukrajinaca na istorijske datosti i korene sopstvenog identiteta nije završio nego počeo sa Rusima?

U anglosaksonskim planovima pretvaranja Ukrajine u antiRusiju ključno mesto pripalo je civilizacijskoj konverziji i ne tako lakom brisanju sećanja na ruske tragove etničkih Rusa a političkih Ukrajinaca. Proces je započet davno, a u okolnostima rata dobio je svoje terminološke alate-dekomunizacija i derusifikacija. Na polju javne politike, u oblasti kulture i međunarodnih odnosa ovi pojmovi u Ukrajini postali su predmet brutalne upotrebe.

RAT SIMBOLIMA

Informativna agenda zemlje ispunjena je izveštajima o viteškim akcijama lokalnih vlasti, koje u pokušaju potvrđivanja svoje nacionalne samobitnosti brišu sve podsetnike na sopstveno poreklo – ruše istorijske spomenike, preimenuju ulice, ukidaju upotrebu ruskog jezika i simbola koji nedmosleno svedoče o zajedničkoj istorijskoj prošlosti sa Rusijom. Ali, ovaj zadati pravac obračuna sa svim ruskim, dobio je neočekivane podsticaje u Zakarpatju gde su se na listi „nepodobnih“ našli i Mađari.

Naime, u Zakarpatju je zamah kulturne represije i nacionalističkih osećanja ukrajinskih vlasti neprijatno pogodio i susede Mađare. Krajem oktobra ove godine, u pokrajinskom gradu Mukačevu, Zakarpatskoj oblasti, odlukom Gradskog veća, na teritoriji dvorca “Palanok”, demontiran je spomenik “Orlu Turulu”. Skulptura je postavljena 2008.godine u čast i sećanje na mađarske borce za nezavisnost i ujedno simbol je zajedničke istorijske prošlosti i mirnog suživota ljudi različitih nacionalnosti. Na ruševinama ove skulpture posle nekoliko dana demonstrativno je postavljen mali grb Ukrajine-Trident.

IMA LI MAĐARA U ZAKARPATJU?

Vredi napomenuti da je spomenik Orlu Turulu uvršen u registar županijske Uprave za zaštitu spomenika, čiji su predstavnici, prema zahtevima lokalnog zakonodavstva, morali uzeti učešće u raspravi o sudbini istorijskog spomenika. Međutim, Izvršni odbor opštine na dan donošenja odluke 12. oktobra nije ni sazvan, a mađarski članovi odbora su o odluci svojih kolega obavešteni putem štampe.

Ove činjenice nedvosleno ukazuju da je rušenje mađarskog spomenika unapred planirana provokacija ukrajinskih vlasti, i to na najvišem nivou, organizovana kao odgovor na stav mađarskog rukovodstva prema rusko-ukrajinskom sukobu, kao i na politiku predsednika zemlje Viktora Orbana koji rezolutno odbija prekid ekonomskih veza sa Rusijom, posebno kada je reč o snabdevanju energentima. Rušenje spomenika svakako ne može učvrstiti prijateljske odnose dve zemlje, već preti da ih podigne stepen neprijateljstva između Ukrajinaca i lokalnih Mađara koji žive u Zakarpatskoj oblasti.

ODMAZDA ZA ORBANOV STAV

Mađarska je poslednjih godina pomagala Zakarpatiju, od humanitarne pomoći tokom poplava do isporuke farmaceutskih proizvoda zdravstvenim ustanovama u regionu. Nakon početka SVO, rukovodstvo zemlje obezbedilo je najpovoljnije uslove za ukrajinske izbeglice i migrante. Pored toga, Budimpešta je kao članica NATO bloka uvek pružala političku i vojno-tehničku podršku Ukrajini u sukobu sa Rusijom.

Koliko je odgovor ukrajinskih vlasti vizionarski i opravdan budući da je sada više nego ikade ranije zemlji potrebno nacionalno jedinstvo i saglasnost?

PRAVO NA ISTORIJSKE ZEMLjE?

Konačno, trenutna situacija daje za pravo mađarskoj strani da ukaže na kršenje prava i interesa nacionalne manjine u Zakarpatju ali i da u perspektivi postavi pitanje bivših mađarskih teritorija. Teritorijslne aspiracije mogle bi pokazati i druge zemlje koje u uslovima napete geopolitičke konfrontacije pokazuju afininitete prema svojim istorijskim zemljama koje su se, nakon Drugog svetskog rata našle u granicama Ukrajine. Na ruku im ide činjenica da je proces demontaže ukrajinske državnosti već pokrenula Rusija, koja je ne tako davno pokazala celoj svetskoj zajednici kako se bori za svoje istorijske teritorije i stanovništvo.

Uprkos tome, ukrajinske vlasti i dalje podržavaju širenje u ukrajinskom društvu ideja “demađarizacije” Zakarpatja. Ugrožavanjem prava etničkih Mađara u regionu, Ukrajina unutar korpusa sopstvenog stanovništva pali iskre međunacionalne netrpeljivosti. Da li ovakvi nacionalistički ispadi imaju samo jedno ishodiše-hitri pad ukrajisnke državnosti?

Piše: Nataša Senković

Izvor naslovne fotografije: Sputnjik