NEVOJNE PRETNJE (BEZBEDNOSTI)

PROLOG: Na fakultetu na kome sam zaposlen grupa studenata završne godine smera bezbednost mi se obratila s molbom da im budem mentor i da im predložim teme za diplomski rad. Svakako da sam prihvatio poverenje i zahtev studenata, te im predložih desetak tema, od kojih se većina odnosila na tzv. nevojne pretnje (bezbednosti). Jedna od studentica, koja je odabrala temu NEVOJNE PRETNJE BEZBEDNOSTI U SAVREMENIM MEDJUNARODNIM ODNOSIMA, obrati mi se sa dodatnim pitanjem – profesore, a o čemu to ja treba da pišem, možete li mi dati konkretnu literaturu?

Pitanje moje studentice me je zagolicalo sa više aspekata. Prvo, moja studentica na kraju studija ne zna o čemu da piše, pa šta smo radili 4 godine? Drugo, sa edukativne strane se zapitah –  stvarno, kakav je odnos prema nevojnim pretnjama bezbednosti danas?

Studentici sam poslao odgovor sledeće sadržine: Poštovana, Vladika Nikolaj Velimirović je svojevremeno rekao: „Svaki čovek u životu vodi tri borbe. Prvu protiv prirode, u kojoj shvata koliko je mali. Drugu protiv drugih ljudi, a najčešće zbog prirode (prostora). Treća borba je najteža, a to je borba sa samim sobom“. Za početak, ne treba Vam „konkretna“ literatura, odmaknite se od društvenih mreža i mobilnog telefona, a posebno od TV aparata i poslušajte malo šta pričaju obični ljudi.

KO SU i ŠTA PRIČAJU OBIČNI LJUDI?

U nas se, uobičajeno, svode statistike o svemu i svačemu, pa tako dolazimo do saznanja šta je prosečna osoba. Koji lapsus! Ne postoji prosečna osoba, već nastojanje „nekih“ da o nečemu daju sud, koji im ide u prilog (njihovoj politici). Tako, saznajemo koliko ovoga i onoga imamo po glavi stanovnika. Da, baš tako, po glavi stanovnika. Tako, dolazimo do „informacija“ da živimo bolje nego Nemci, a o Hrvatima i Bugarima da ne govorimo. Koma dva, koma pet, plus očekivanja od boga (poljoprivreda), uz strane investicije (koje mi subvenciniramo), pa nepovratni (dzabni) krediti i naša nikad jača pozicija u svetu, dovešće našeg „prosečnog čoveka“ do ZABLUDE NAD ZABLUDAMA!!!

Stoga, s obzirom da ne postoji „prosečan čovek“, oslušnimo šta pričaju obični ljudi:

  • Bio sam kod lekara da zakažem kontrolu, nešto me već duže vreme muči u žličici; zakazaše mi za iduću godinu i kažu budi srećan, jer je red ogroman; Bogami, ja ponesoh pršut, kave i još ponešto, pa i malo tutnuh u dzep i odmah me primi…
  • Sve manje mogu da kupim od plate, a cene, ne smem ni da gledam šta koliko košta…
  • Dodje mi da više ništa ne sijem, poskupelo djubrivo, povećan porez, smanjene beneficije i subvencije, ne mogu ni na nulu da dodjem…Da vidiš, i ja sam potpuno smanjio tov bikova i svinja, ne može se brate izdržati skupoća, a zarade nema…
  • Radim kod privatnika za minimalac, a on puca od siline, nema šta nema…
  • Podiog’o sam kredit da pošaljem unuke na more, Bogami, ne znam kako će od iduće godine…
  • Vidi ti „ACU“, do juče pas nije imao za šta da ga ujede, a od kad se učlani u „partiju“ nova kola, niče kuća,dvaput na letovanja, pa na ziovanje, kažu i da je sinu stan kupio…
  • Vidje li ti ovu spodobu, ni muško ni žensko, Bože sačuvaj na šta će ovo izaći….
  • Ovo nikada nije bilo, pogotovo ne u naše vreme, ova mladež je poludela od te neke droge…
  • Života ti, ’oće li ovi Rusi pobediti…
  • Boga ti, znamo šta Šiptari hoće od Kosova i šta smeraju Amerikanci i Nemci, a šta MI HOĆEMO….

…..

Svašta nešto još priča običan čovek, ali je navedeno dovoljno za ilustraciju. A ko je običan čovek? Za razliku od „prosečnog čoveka“ koji ne postoji, jer je to statistika, običan čovek (još uvek) postoji! To je skromna osoba različitog broja godina, različitog nivoa obrazovanja (školske spreme), vredan, ali najčešće skromnog imovinskog stanja, nije član nijedne partije, veruje u Boga i nekako uspeva da „skrpi kraj s krajem“, gleda TV dnevnik i domaće serije, rano leže i ustaje… Što bi narod rekao – skroman, pošten i vredan. Kako zaboravljeno deluju reči SKROMAN. POŠTEN i VREDAN.

Običan čovek je odan svojoj porodici, ceni trud, rad i poštenje, namete državi izmiruje na vreme, a najviše ga bole: laž, protekcija, kriminal i korupcija (lopovluk, kako kaže narod). Njega ne interesuje politika, zato se i ne učanjuje u stranke. Veruje u Boga i priziva ga da sačuva čeljad i ono što imaju. Najviše želi zdravlje, a najviše ceni poštenje.

Ako ne postoji prosečan, a postoji običan, postoji li neobičan čovek (osoba)? Da, postoji i te kako. Šta je neobičan čovek (osoba)? Zdravorazumski, neobičan je onaj čovek koji je suprotnost i negacija običnog. Pa šta je obična čoveka nagnalo da postane neobičan? E, to su nevojne pretnje!!!

NEVOJNE PRETNJE (BEZBEDNOSTI)

Najčešće se u teoriji i praksi govori o pretnjama bezbednosti. U suštini, ne radi se o pretnjama bezbednosti, već o pretnjama objektu bezbednosti. Objekat bezbednosti, u zavisnosti od odnosnog koncepta, jeste čove (društvo), država, medjunarodni poredak, životna sredina…

Istorijski posmatrano, ključna pretnja i po čoveka, državu, medjunarodni poredak, čovekovu oklinu jeste RAT, ili vojna pretnja. Vremenom, kako je čovek pokušavao da izbegne globalni rat (iskustvo dva svetska rata), u teoriji, i u praksi, narastalo je saznaje o tzv. Nevojnim pretnjama bezbednosti, koje čini sve ono što nije vojno (oružano).

Tipične nevojne pretnje (opasnosti), sa mogućim drastičnim posledicama u materijalnoj sferi jesu: cunami, zemljotresi, požari, pandemije i epidemije zaraznih bolesti, ili kako se to kaže – prirodne nesreće i katastrofe. Dakle, to je „poraz“ čoveka u borbi sa prirodom. U ovu grupu opasnosti (pretnji) svrstavaju se i tehničko-tehnološke nesreće i katastrofe, neretko izazvane delovanjem čoveka.

Nevojne pretnje (opasnosti) koje je teško iskazati samo materijalnim posledicama, a i kad se iskazuje za njih se vezuje, jesu etnički i verski antagonizmi, ekstremizam sa prerastanjem u terorizam, kriminal, korupcija, narkomanija i druge.

Ukoliko nisu čistog prirodnog porekla, nevojne pretnje (bezbednosti) dolaze od neobičnih ljudi. Borba čoveka protiv drugog čoveka, kako kaza Vladika Nikolaj.

Primer iz prakse

U teoriji se kaže: „Primeri ilustruju, ali ne potvrđuju nešto“!. Da, to je teorijski kazano – tačno. Ali, nekako otrcano zvuče reči, ako se ne potkrepe primerima. U skladu s našom temom, taksativno ćemo nabrojati neke činjenice, svakako izbegavajući imena i lokacije.

  • U opštini (XY), izmedju ostalog: 1) droga je roba široke potrošnje, koja je izuzetno rasprostranjena medju mladjom populacijom, pa i osnovcima; 2) u toku je sukob klanova, kao iz filma KUM; 3) pojedini predstavnici bandi, skoro bez škole i dana zaposlenja, jesu milioneri (ne u dinarima, već valutni), čiji je znak prepoznavanja – keš, kolica i…4) na rukovodećim položajima su „partokrate“, kojima, u normalnim uslovima, „ne bi oraj iz ruke uzeli“, kako narod kaže, a čije imovinsko stanje, od skromne plate svakako, ne može na jednom listu papira da se ispiše…
  • Nekada jedna od azvijenijih opština bivše Juge, danas je privatna prćija manje grupe moćnika i podanika sa različitim statusom, zasvino od udaljenosti (bliskosti) moćnicima,
  • Prirodna nepogoda, koja nas je nedavno zadesila (olujni vetar, kiša i grad) dodatno su opteretili stanje u opštini i njenim selima, a na videlo je isplivalo sve ono što uznemirava obična čoveka; U vrlo teškoj situaciji, lokalni vlastodršci se nisu snašli, pa im je „gazda“ iz veće kuće „prodrmao savest“; U takvoj situaciji (Marfijev zakon) došlo je i do ljudskih žrtava, usled posledica nepogode, koje su prourokovale demonstracije gradjana protiv lokalnih moćnika; Tada na scenu stupaju nevojne pretnje – oni koji su se drznuli da išta protiv moćnika kažu jesu šikanirani, nije im se priteklo u pomoć zbog nepogoda, a pojedinci su i bez posla ostali. MOĆ je MOĆ;

EPILOG

Ako pročita ovu kolumnu, moja studentica će, verovatno, zapitati se – šta je pesnik (profesor) hteo da kaže? A onda, dovoljno je samo da se okrene oko sebe, pogleda obične ljude, oni se lako prepoznaju (jer su u manjini), porazgovara sa njima i imaće materijala za diplomski rad, više no što joj može pružiti „konkretna“ literatura.

Konkretnu literaturu, u najvećem broju slučajeva, pišu neobični ljudi.

Foto Izvor: https://www.gradnja.rs/pravilo-sto-je-veci-projekat-to-je-veci-mito-i-korupcija/