GORI VATRA…

Dok pripremam učešće na jednom međunardnom naučnom skupu, koje se odnosi na ulogu svetskih sila u sukobima koji mogu izazvati Treći svetski rat, moj unuk (peti razred osnovne škole), gleda šta radim i upita: „Deko, kažu da je Amerika najjača sila sveta, a ne mogu da ugase požar u Los Anđelosu“. Te reči mog unuka, moje pripreme usmeriše na sasvim drugu stranu – Gde (sve) gori?

BEZBEDNOST – OPŠTI POJAM

Opšti je stav u teoriji da ne postoji jedinstvena definicija bezbednosti. To je i logično, s obzirom u kojim se sve situacijama izraz bezbednost koristi. Međutim, činjenica je da postoje relativno jasni stavovi o bezbednosti, pogotovo ako istu posmatramo unutar države i između država (međunarodna bezbednost).

Tako, poodvano je Beri Buzan rekao da je bezbednost odsustvo pretnji po referentni objekat bezbednosti. To je verovatno najkraća definicija bezbednosti, koja oslikava njeno stanje.

Međutim, najčešće navođena definicija bezbednosti u teoriji jeste ona koju je izveo Volfers, koji kaže: „Bezbednost objektivno meri zaštićenost vitalnih vrednosti, a subjektivno osećaj da te vrednosti mogu da budu ugrožene“. Navedenu Volfersovu definiciju bezbednosti iskoristile su i neke zemlje u svojim službenmim aktima. Tako na primer, u Strategiji nacionalne bezbednosti Republike Srbije (2019) stoji: Nacionalna bezbednost Republike Srbije jeste objektivno stanje zaštićenosti njenih nacionalnih vrednosti i interesa od svih oblika ugrožavanja, te subjektivan osećaj bezbednosti građana Republike Srbije. Predstavlja rezultat uticaja strategijskog okruženja i preduzetih mera i aktivnosti državnih organa i institucija u izvršavanju bezbednosnih funkcija, te delovanja drugih subjekata u svim oblastima društvenog života”.

Dugo se, s pravom, osnovnom pretnjom po bezbednost smatrala vojna pretnja (rat). Zaslugom Kopenhaške škole bezbednosti, pojam bezbednosti je proširen iz čisto vojnog i u politički, ekonomski, socijelatlni i ekološki sektor.

Medjutim, sve savremene strategije nacionalne bezbednosti imaju sličan pristup, bar po dva aspekta. Prvo, primarno se odnose na vojni sukob – rat, a tek sporadično na ostale pretnje (izazovi, rizici i pretnje). Drugo, vrednosti se tek onako (usput) pominju, dok se u prvi plan stavljaju nacionalni interesi. A logika stvari treba bi da ima sledeći niz (Slika)

Dakle: 1) Nacionalne vrednosti su opšti pojam. Nacionalni interesi su poilitički pojam i oni se utvrđuju (proizilaze) iz nacionalnih vrednosti. Ciljevi se operacionalizuju iz nacionalnih interesa; 2) Ciljevi se realizuju da bi se ostvarili nacionalni interesi, kojima se štite/brane nacionalne vrednosti.

U skladu s navedenim, nacionalni interesi su PRAOSNOVA/PRAUZROK svih sukoba!!!

BEZBEDNOST U PRAKSI

U eri globalizacije sve je globalizovano, pa i bezbednost. Svet je postao veliko selo, a međunarodni odnosi spojeni sudovi. Tako, svaki globalni problem neizostavno se reflektuje na region i lokal i obrnuto. Nema više potpune suverenosti,sve je u domenu procene – odnosno sukoba interesa. Titular svetske bezbednosti – Savet bezbednosti UN, po ko zna koji put je blokiran.

U navedenim uslovima, kraj Hladnog rata doveo je do raspuštanja Varšavskog ugovora i raspada SSSR-a. Koleteralna šteta u tim dezintegracionim procesima bio je i raspad SFR Jugoslavije. Verovatno je to tačno, mada će trebati još dosta vremena i iskrenosti da se utvrdi eksplicitno – zbog čega se SFRJ raspala. Narvano, u nas uvek postoje mudraci koji ističu – „Nismo razumeli rušenje Berlinskog zida“. Pri tome, ne navode ko to nije razumeo!

S druge strane opstao je NATO, jer je trebao Americi kao poluga moći da uspostavi unipolarni svetski poredak. Naravno, SAD su umotale u pravni milje opstanak Alijanse, „ubedivši“ UN da NATO treba da ostane kao regionalni sporazum u skladu sa Glavom VIII članovi 52 i 53 Povelje UN. I opstade NATO! Prve operacije u skladu sa čl. 53 Glave VIII Povelje UN, a po Rezoluciji SB UN br- 787, NATO je izveo u početku raspada SFRJ, 1991.

Od 1991 do danas, na globalnom nivou, traju sukobi svetskih sila oko uspostavljanja najnovijeg svetskog poretka. Pokušala je Amerika da „milom/silom“ uspostavi unipolarni poredak, pod sopstvenom hegemonijom, ali to baš i ne ide kao su zamislili. Da to baš ne ide kako Amerika namerava potrudile su se, pre svega, Rusija i Kina, ali i neke druge zemlje.

Kako se ponaša ostatak sveta? Principijelno posmatrano, ostatak zemalja sveta primenjuje neku od prikazanih spoljnopolitičkih strategija (Slika)

Kad je Evropa u pitanju, najveći broj država „uskače“ u vagon SAD (NATO), dok se manji broj opredelio za vojnu neutralnost, među kojima i Srbija. Pojedine zemlje, bile ili ne u vagonu jačeg ili neutralne, pokušavaju i da cinculiraju. Ne ide im baš, ili se tako čini!

GDE GORI?

Možda bi pitanje bilo korektnije da glasi – GDE NE GORI?

Mnogo bi nam prostora trebalo da odgovorimo na navedeno pitanje, ako bi navodili pojedinačne slučajeve. Naravno da to nećemo činiti. Generalno kazavši, gori tamo gde se sukobljavaju interesi!!!

Principi, vrednosti i interesi

Da bi preciznije utvrdili gde gori, moramo se vratiti pitanju odnosa principa, vrednosti i interesa.

Kad je u pitanju bezbednosna politika dva su ključna principa. U spoljnoj politici to je KOMPROMIS, a u unutrašnjoj – KONSENZUS. Naizgled jednostavna podela, ali jasna. Međutim, nema KOMPROMISA ni sa kim, ako pre toga nije uspostavljen unutrašnji KONSENZUS. Oko čega? Treba pitati političare???

Nacionalne vrednosti, u većini država sveta, uglavnom se proklamuju, ili stoje zapisane u najvišem pravnom aktu, dok se suština politike svodi na nacionalne interese. To je jednostavno – politika pragmatizma. Jer, vrednosti bi trebalo da budu KONSTANTA, a INTERESE utvrđuje politika, u skladu sa promenama okruženja. Međutim, samo svetske sile se vode svojim nacionalnim interesima u spoljnoj poilitici. Ostatak država sveta te interese proklamuje reda-radi i ponaša se kako može, a boga mi i kako mora.

U našoj dnevno-političkoj stvarnosti čujemo o potrebi vođenja brige o državnim, nacionalnim i narodnim interesima. Dakle, 90 odsto naše javnosti ne zna gde su utvrđeni nacionalni interesi (državni i narodni su politikanstvo), a 99 odsto ne zna da ih nabroji. Navešćemo samo jedan slučaj direktne suprotstavljenosti utvrđenih nacionalnih interesa:

Očevidno, onako kako stvari sada stoje, a neće se menjati, navedena dva nacionalna interesa Srbije su direktno suprotstavljena. EU, koja (po Rezoluciji GS UN) vodi „pregovore“ o tzv. normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, većinski (22:5) priznaje nezavisno Kosovo.  Mislim da dalje ne treba obrazlagati – KAKVU SRBIJU U EU ŽELI BAŠ TA UNIJA!

PERCEPCIJA BEZBEDNOSTI U JAVNOSTI

Za ovaj naslov poslužiću se jednom istinitom pričom iz rata 1999. Jedan naš kolega iz Crne Gore, čuvši da deo kolega odlazi iz Beograda na raspored u blizinu njegovog rodnog sela, zamoli da posete njegovu staru majku. Naravno, kolega tako i učiniše, svakako ponevši i milošte (kafa, rakija, kocka šećera i ostalo). Kada dodjoše pred kuću stare majke, izađe starica i ponosito, umesto dobar dan: „Đeco, oće li nam ovi Rusi dati S 300“?

Šta sam hteo da kažem? Pretpostavljate: Na percepciju stvarnosti, pa i bezbednosne, najveću ulogu imaju mediji. Elem, od kad buknu rat u Ukrajini, a potom i na Bliskom Istoku, naše TV stanice se utrkuju da dovedu „analitičare“ da „pojasne narodu“ o čemu se radi. I sam sam bio učesnik, ali ne dugo. Smučilo mi se od ANALITIKE. Jer, suština analitike je bila da se opredeli narod: ko je za Ruse a ko za Amerikance. Ukrajince malo ko i pominje, a rat se vodi „do poslednjeg Ukrajinca“. Tako je i na Bliskom Istoku. U TV emisijama je i do verabalniH pa i jačih sukoba među „analitičarima“ dolazilo.

I tako, mi sve znamo o spoljnem svetu. A o nama? Da li i o nama treba da nam govore mediji. Pa skoro da je tako. A možda i nije? GDE GORI?

EPILOG:

MILA MAJKO ŠTO NISAM VATROGASAC, DOK NAM KUĆA GORI DA ZALIVAM CVEĆE:

Navedenu izreku sam negde čuo. Poučna je, ali mislim da nije narodna, jer ja bezrezervno verujem u narodne izreke. Ali, pokušajmo da je razložimo:

  • Dok gori Los Andjeles, Tramp koji ulazi u Belu Kuću na Svetog Jovana priželjkuje Kanadu, Panamski kanal i Grenland, jer Los Andjeles nije njegova briga, zapalio se u vreme Bajdena;
  • Dok ne izađe iz Bele kuće Bajden ubrzava sve isporuke Ukrajini i uvodi sankcije Rusiji gde god stigne, a poručuje da će za 180 dana namiriti štetu svima u Los Andjelesu, iako u to vreme više neće biti predsednik SAD;
  • Dok Zelenski „promiviše“ strategiju pobede, Rusija osvaja kilometar po kilometar Ukrajine;
  • Dok se potpisuje ento primirje Izraela i Hamasa, u Gazi se nastavlja genocid nad Palestincima;
  • ………
  • Dok u nas gori, naši „analitičari“ na uglednim TV stanicama se polomiše da pokažu kako vojnik trči u Ukrajini pognuto preko livade u osvajanju treće od osam preostalih sprženih kuća u selu X.

Dakle, sve se svodi na interes! A interes je POLITIKA!

Prof.dr Božidar Forca

Izvor naslovne fotografije:https://www.alo.rs/vesti/svet/1006114/pozar-los-andeles/vest