NOVI PROBLEMI U EVROPSKOJ UNIJI

Koliko je Evropski parlament bitan za funkcionisanje Evropske unije? Kako će izgledati Evropska unija posle izbora za Evropski parlament?

 

Od 23. do 26. maja u državama Evropske unije održani su izbori za Evropski parlament, koji se u ovom formatu održavaju od 1979. godine. Evropski parlament još od samog početka integracije evropskih država predstavlja bitan element i danas je, uz Evropsku komisiju i Evropski savet, glavna institucija Evropske unije. Članove Evropskog parlamenta građani Evropske unije biraju direktno na mandat od pet godina. Ovaj parlament predstavlja drugi najveći demokratski birani parlament na svetu i nalazi se odmah iza indijskog. Iako je izlaznost na izbore za Evropski parlament bila u konstantnom padu od 1999. godine, na ove izbore bila je nešto veća i uspela je da pređe 50 procenata.

Upravo završeni izbori za Evropski parlament pokazuju nekoliko stvari: prvo, izgleda da će Evropski parlament nastaviti putem kojim je išao dosad, jer će većinu i dalje imati proevropski političari koji će nastaviti da zagovaraju dublju evropsku integraciju i prihvatanje evropskih građanskih ideja. Proevropska orijentacija dolazi pre svega od članova Evropskog parlamenta koji dolaze iz Belgije, Holandije i Nemačke, dok je u ostalim državama situacija malo drugačija. Drugo, i pored toga što će proevropski političari imati većinu u novom sazivu Evropskog parlamenta (gotovo dve trećine), ovoga puta će u isti parlament ući mnogo veći broj populista, desničara i evroskeptika nego što je to ranije bio slučaj. Malo ispod radara i posle izbornih poraza na državnoj sceni, desničari i evroskeptici ovaj rezultat mogu smatrati kao veliki uspeh. Marin le Pen je  tesno pobedila Makrona na evropskim izborima u Francuskoj, populisti Matea Salvinija pobedili su u Italiji, dok je Orbanova partija odnela dominantnu pobedu u Mađarskoj. Zbog ovih rezultata u Evropskom parlamentu ćemo mnogo češće slušati evroskeptične i desničarske ideje pa možemo očekivati i žestoke rasprave između proevropskih i evroskeptičnih političara. Takođe u Velikoj Britaniji pobedu je očekivano odnela Falažova partija za Bregzit, koja će u Evropskom parlamentu doprineti evroskepticizmu. Treća stvar koju treba istaći jeste sjajan rezultat zelenih partija, pogotovo u Nemačkoj gde su zauzeli drugo mesto iza neprikosnovene proevropske Demohrišćanske partije Angele Merkel, pa će se tako teme poput klimatskih promena, životne sredine i socijalne pravde mnogo češće razmatrati unutar Evropskog parlamenta.

Od prvih izbora za Evropski parlament 1979. godine, Evropska unija je imala problem sa izlaznošću i reklamiranjem  ovih izbora. Za tako nešto postoji više razloga. Jedan od njih je i neupućenost građana Evropske unije u samo funkcionisanje unije, tome doprinosi i komplikovan način odlučivanja, koji većina građana ne razume. Istraživanja su pokazala da je Evropska unija i dalje udaljena od svojih građana, koji su mnogo više vezani za svoju državu nego za ovu nadnacionalnu uniju. Takođe, mali broj građana Evropske unije vidi mogućnost ostvarivanja svojih prava kroz ovaj parlament, pa će se tako pre osloniti na nacionalne parlamente. Na ove izbore izašlo je nešto više građana nego prosečno pa je ta cifra prešla 50 procenata populacije Evropske unije. Tome su doprinele snažne i kvalitetne političke kampanje u državama sa velikim brojem stanovnika kao što su Italija, Francuska, Nemačka. Međutim, izlaznost je i dalje niska u istočnim i jugoistočnim zemljama Evropske unije, pa je tako stranka HDZ u Hrvatskoj dobila najviše mandata sa samo 240 hiljada glasova, dok je celokupna izlaznost u Hrvatskoj bila oko  30 procenata. Ovo pokazuje da su zapadne države Evropske unije poput Nemačke, Francuske, Belgije i Holandije, koje su rano prihvatile liberalne vrednosti, ipak više zainteresovane za Evropski parlament nego države sa manjim stepenom demokratičnosti.

Iako je ugovorima iz Amsterdama 1997. i Lisabona 2009. godine uloga Evropskog parlamenta vidno ojačana, ona i dalje nije u toj meri relevantna kao nacionalni parlamenti. Evropski parlament razmatra budžet Evropske unije i bira predsednika Evropske komisije, ali ne može da predlaže zakone već samo da ih potvrđuje. Cilj ojačavanja uloge Evropskog parlamenta jeste produbljivanje integracije i smanjivanje moći samih država članica, dok bi više moći odlučivanja trebalo da dobiju građani i Evropska komisija. Zbog velikog broja evroskeptika u parlamentu, iz raznih država stižu ocene da je evropska integracija mrtva i da će neko vreme stagnirati. Ovakva mišljenja su verovatno tačna, jer će izlazak Velike Britanije i veliki broj evroskeptika usporiti i ovako komplikovan način odlučivanja, tako da ne treba očekivati produbljenje integracije niti proširenje same Evropske unije na Zapadni Balkan.

Izvor: Politico

Foto izvor: Independent.co.uk

Autor: P. Milošević