Automatizam, i razvoj veštačkog upravljačkog sistema, postojao je još i u antičkom dobu. O tome najbolje svedoči Antikithera mehanizam, prvi analogni kompjuter nastao u Antičkoj Grčkoj, koji je korišćen da predvidi pozicije planeta, pomračenje sunca i meseca, i raspored Olimpijskih igara.
Da je postojala svest o veštačkoj inteligenciji najbolje govori primer iz grčke mitologije, pre svega u Homerovoj ,,Ilijadi” gde je grčki bog Hefest – bog kovača, metala, umetnika, vajara stvorio Automacije – samosvesna bića od metala kako bi mu pomogli u radu u njegovoj radionici. Ideja veštačke inteligencije, kao što se može videti, nije nova i postoji mnogo duže nego njen razvoj. Veštačka inteligencija svoj razvoj započela je početkom 1945. godine, krajem
Drugog svetskog rata, ali je svoj najveći razvoj doživela između 20. i 21. veka.
Danas jedno od najvećih pitanja koje se postavlja u razvoju veštačke tehnologije jeste odnos njene korisnosti i opasnosti. U pogledu opasnosti jedna od najvećih trenutno jeste opasnost po zaposlenje. Naime, mnoge od manuelnih poslova koje rade KV i zaposleni sa srednjim stručnim obrazovanjem, i u manjoj meri određeni tipski poslovi, mogu postati preko noći nezaposleni uvođenjem automatizacije u rad fabrike/preduzeća. Sa perspektive poslodavca utrošak koji odlazi na automatizaciju, npr. kod proizvodnja kola ili neki uređaja, mnogo je manji u odnosu na trošak koji ide na zaposlenog. Pre svega tu je zarada koja mu se mora isplatiti, zatim doprinosi i porez na zaradu koji se plaća državi. Sa druge strane kod automatizacije jedini troškovi koji postoje jesu uvećani troškovi za električnu energiju i održavanje čitavog sistema. Da bi se prevazišao problem nezaposlenosti koja će neminovno biti izazvana sa veći uvođenjem automatizacije, potrebno je da se izvrši postena adaptacija znanja ka novim veštinama. Međutim, postavlja se pitanje koji je to procenat stanovništva iz pogođenih grupa koji će moći da se adaptira nadolazećim promenama? Moramo imati u vidu da su ljudi u srednjem dobu svoje karijere i oni pri kraju najugroženiji imajući u vidu da je proces adaptacije kod njih mnogo teži od procesa adaptacije onih koji su na početku svog radnog veka. Više jednostavno neće biti dovoljno raditi posao bez poznavanja rada na računaru a pogotovo što će deo nekadišnjih radnika biti upravljači mašinama koje će zameniti većinu njihovih kolega.
U medicini veštačka inteligencija i korišćenje nanobota za reparaciju oštećenih delova organizma, predstavljaće značajan iskorak za medicinu 21. veka.
Mnoge od najvećih kompanija danas rade na razvoju AI od Microsoft-a, Google-a, Facebook-a i drugih. Ono što predstavlja problem kod razvoja-a AI jeste kada se ona otme kontroli. Možda najbolji minorni primer jeste kada su inženjeri u Facebook-u kreirali 2 različita chat bota koji su koristili pripremljen algoritam. Tokom nekog perioda, oni su u međuvremenu razvili sopstveni komunikacioni jezik koji istraživači nisu mogli da razumeju. Ono što je karakteristično za AI jeste da njen nekontrolisan razvoj može doći upravo zbog razvoja u nekontrolisanim uslovima. Naravno razvoj mora biti praćen u skladu sa etičkim normama, međutim postavlja se pitanje kada će one biti zaboravljene u korist profita. Takođe njihova inteligencija mora biti razvijena na način da razumeju kontekstualno razlog između određene odluke. Ukoliko bi npr. AI hteo da pravi spajalice i onda zaboravio druge direktive, on bi se trudio da alocira sve resurse dok ih ne iscrpi,da napravi spajalica. Ukoliko bi prepoznao čoveka kao pretnju vrlo brzo bi ga se rešio. Svaki AI može biti prijateljski ili neprijateljski nastrojen. Ono što je zanimljivo jeste da bi AI mogao da iskoristi čoveka na različite načine. Najbolji primer za to predstavlja eksperiment ,,AI u kutiji”. Ovaj eksperiment rezonuje da bi neprijateljski nastrojen AI, koji je u ovom slučaju superinteligentan, mogao da navede čoveka koji ga čuva da ga oslobi. Eksperiment predstavlja time da bi AI kroz razgovor sa čuvarom analizirao njegove slabosti a zatim to iskoristio kroz socijalni inženjering. Koristeći isti, ma koliko je neko obučen, AI bi uspeo da nagovori svog čuvara da ga oslobodi bilo slučajno ili kroz korupciju. AI bi znao šta je problem čoveka koji ga čuva i zatim bi to iskoristio da se oslobodi.
Suštinski problem veštačke inteligencije jeste njen ubrzan razvoj i nedovoljno brz razvoj etičkih i svih drugih pravila koje bi pratila njegov razvoj u koraku. Pored toga, potrebno je da se tokom celog razvoja postavlja zahtev za zaštitni mehanizmom kako bi se veštačka inteligencija obuzdala u slučaju da odbije da se povinuje narađenju. Možda jedan od najpoznatijih filomova Stenli Kjubrika, ,,Odiseja 2001″ pruža nam da vidimo kako izgleda kada se veštačka inteligencija okrene protiv nas. Kao i u svemu potrebna je mera i mehanizmi koji će omogućiti da reagujemo na vreme. Bolje je imati mehanizam sprečavanja nego mehanizam lečenja posledica. Ostaje da vidimo gde nas razvoj veštačke inteligencije vodi; u svetliju ili tamniju budućnost.
Ocigledno u tamniju budućnost da. Vodi u svetliju sve bi bilo drugačije pa dajte svakom zaposlenom da radi test koliko je inteligentan