DA LI SMO EKOLOŠKI SVESNI?

Šta je ekološka svest i da li je građani Srbije poseduju u dovoljnoj meri da zaštite priodu, sebe i životnu sredinu?

Ekološka svest može na najjednostavniji način da se opiše kao način na koji čovek poima prirodu oko sebe, stanište i okruženje i koliko razume značaj očuvanja prirodnih resursa i prirodnih procesa. Da bismo imali ekološku svest moramo da posedujemo i određeno znanje iz oblasti vezanih za ekologiju i zaštitu životne sredine. Prvo moramo da znamo koji su nam resursi neohodni za naš život, kako se oni racionalno koriste i koji su to obrasci našeg ponašanja poželjni, a koji ne. Na primer ako znamo da bacanje odpada na javnim površinama ili u prirodi izaziva negativne posledice razvićemo obrazac ponašanja da odpad bacamo na mesta koja su predviđena za to. Ovo je jedan stepen ekološke svesti koji je poželjan da razvije većina stanovništva posebno u mestima koja su jako naseljena.

Postoji i napredniji stepen svesti koji često zahteva postojanje i dodatnih znanja koja proizilaze iz interesovanja za ovu temu. Pa će tako ljudi koji imaju nešto razvijeniju ekološku svest odpad reciklirati ili bacati u specijalne kontejnere koji razdvajaju karton od plastike i mešovitog odpada. Dakle ekološku svest čine ekološko znanje i ponašanje, a tome mogu da se dodaju i ekološki stavovi i ekološke vrednosti. Vrednosti i stavovi su nešto što u velikoj meri stičemo iskustveno i što usvajamo od drugih ljudi iz našeg okruženja. Na temljima toga šta čini ekološku svest možemo kreirati i načine da se ona podstiče kod ljudi. To znači obrazovanje vezano za ekologiju, ekosisteme i životnu sredinu, a potom i insistiranje da se usvoje stavovi i vrednosti koji će na posletku rezultirati određenim ponašanjem koje je poželjno.

ŠTA TREBA DA ZNAMO?

Ako na primer ne znamo da drveće ima višestruku ulogu u očuvanju uslova za naš život, a ne samo proizvodnju kiseonika, drugačije ćemo razmišljati o seči drveća. Kada se donosi odluka da se poseče deo šume ili da se u gradu smanji broj stabala da bi se napravio prostor za novu stambenu zgradu, često se ne misli o tome da to stablo ima mnogo dobrobiti za naše okruženje od korenja koje koje štiti od erozije zemljišta do krošnje koja pravi hladovinu i koja je stanište mnogih ptica i drugih životinja koje imaju svoju ulogu u ekosistemu. Zato je neophodno da poznajemo zakone prirode, da se prisetimo znanja stečenog iz biologije, geografije pa i hemije i fizike jer sve je to deo prirode. Dakle kada postoji predznanje o tome šta su posledice naših aktivnosti i procesa koji se odvijaju bez našeg uticaja možemo prepoznati problem u prirodi i u skladu sa tim ragovati kako bi pronašli rešenje.

Danas širom sveta postoje ekološki problemi koji se često preklapaju na istom prostoru pa možemo reći da se danas više nego ikada pre ekološki problemi akumuliraju. Promena stanja u fizičkoj sredini do koje je došlo usled ljudske aktivnosti kojom se narušava to stanje, a koja ima posledice koje društvo smatra neprihvatljivim po prihvaćenim ekološkim normama se može smatrati ekološkim problemom odnosno to je njegova definicija.

Ekološki problemi mogu da se javljaju na više nivoa pa je tako globalno zagrevanje i otopljavanje glečera ekološki problem za celu planetu, dok je neadekvatna voda za piće u Zrenjaninu ekološki problem lokalnog karaktera. Naravno da su globalni ekološki problemi značajniji ali svakako ne treba zanemarivati ni one na lokalnom nivou jer i problemi i rešenja se kreću od lokalnog ka globalnom.

Nažalost čovek je predugo bio skoncentrisan na lični razvoj i na kreiranje uslova za što konforniji život u toj želji za konforom i lagodnošću otuđili smo se od prirode. Zaboravili smo da i mi potičemo od prirode i da bez prirodnih resursa uz samo one veštački kreirane nema nam života. Međutim, kako to uvek biva sa prirodom naše otuđenje nam se vratilo poput bumeranga u vidu ekoloških problema koji nam remete upravo taj konfor.

Tako je čovek danas prinuđen da se upoznaje sa ekološkim problemima i da hteo ne hteo uči i razvija ekološku svest.

KAKVA JE EKOLOŠKA SVEST U SRBIJI?

Ekološka kultura je nešto što nije naročito popularno i što nije razvijano u kontinutetu. Ekološka kultura je nešto što bi trebalo da usvajmo od malih nogu kroz vaspitanje i obraozovanje. Iako u tom periodu života nismo u mogućnosti da razvijemo ekološku svest na neophodnom nivou, možemo da stičemo znanja i obrasce ponašanja koji će u kasnijem životnom dobu doprineti razvoju ekološke svesti.

Međutim, godinama smo imali utilaristički pristup prirodi i njenim resursima. Odnosno smatrali smo da je priroda tu da nama služi, zloupotrevljavali smo je i nipodaštavali i nismo shvatali da smo jedno sa prirodom. Takve obrasce ponašanje je danas teško preokrenuti i zato je razvoj ekološke svesti jako težak zatadak.

Kao uzrok nastanka većine ekoloških problema javlja se ljudski faktor. Što znači da nam nikakva naučna dostignuća niti tehnološki napredak neće nadomestiti nedostatak ekološke svesti. Ako nastavimo sa istim obrascima ponašanja ekološki problemi će se samo uvećavati.

Iako postoje mnogi ekološki pokreti, od kojih neki deluju čak i agresivno, razvitak ekološke svesti ide teško svuda u svetu. Ispuštanje nafte u vodu, zagađujući produkti industrijske proizvodnje, medicinski odpad, seča šuma i masovna proizvodnja mesa imaju nesgledive posledice u vidu trošenja i zagađenja prirodnih resursa. Nažalost još uvek je profit ispred očuvanja adekvatne životne sredine za buduće generacije. Aktivnosti vezane za zaštitu životne sredine najviše se sprovode na prostoru SAD-a i Evropske unije. U tu svrhu pored propisivanje značajnih propisa iz ove oblasti izdvajaju se značajna sredstva za naučna istraživanja, edukaciju stanovništva, izdavanje časopisa i slično.

Srbija kasni za Evropom i Amerikom što se tiče ekološke svesti. Dugo godina su nam drugi problemi poput političkih i ekonomskih bili u fokusu da nije bilo toliko prostora za bavljenje razvijanjem ekološke svesti. Međutim, situacija se popravlja poslednjih godina. Pokreće se sve više projekata vezanih za zaštitu životne sredine i podizanje ekološke svesti. Takođe možemo da primetimo i da su građani sve više aktivni po tom pitanju. Tako smo se udružili u borbi protiv izgradnji mini hidroelektrana, protiv pravljenja gonodla na štetu prirode i protiv seče stabala. Ovo je jako značajno jer iako su ekološki problemi oni problemi koje trebaju da rešavaju vlasti na različitim nivoima ipak bez učešća pojedinaca ne može se mnogo postići.

Jedan pozitivan primer iz Srbije je varošica Ražanj koja bi uskoro mogla da postane prva zelena opština u Srbiji zahvaljujući svojim savesnim meštanima. U ovom mestu stanovnici jako puno vode računa o čistoći javnih površina, a pozitivan primer je i to što su nedavno uveli ,,kovid kante“ odnosno kante u koje odlažu otpadni medicinski materijal popu maski i rukavica.

Srbija je zemlja bogata prirodnim resursima poput šuma, čiste vode i raznih ruda. Toga negde jesmo svesni ali istraživanja sprovedena na studentima pokazuju da nam nedostaje informisanost o ekološkim problemima i to je ono na čemu moramo da radimo. Da svakog pojedinca informišemo šta se dešava sa našim vazduhom, vodom i zemljištem i kako može da doprinese da ta bogastva sačuvamo za nas i buduće generacije.

Jasmina Andrić